postumno

Uh. A nije ni pun mjesec.

-Perice, čekaj malo, ne možeš tamo sjesti sad.
-A ja hoooooću taaamo i tako!
Dubok udah.
-OK, ajde jebiga.
Sjedi 4 sekunde, dotrči i cima te za rukav.
-Ja bi sladoled.

Prikovalo me za ekran tjedan dana. Kasnim s nečim. I moram vam priznati da me ovaj internetski društveni život cima ko majku devetero nestašnih. Mislim da ih čavlić kojim prihevtaš tag na gmail konverzaciju ubode u lubanju. On bi. Ona bi. Svi bi. Nitko hetero jebemu. Jebite se lijepo drage seke i braćo pa rastite. Sve ću vas rasputit u ježurkine mutne vode. MOŽE SVE. I onda ćete u mutnim vodama tražit izvorske, indignirano zahtijevat karte na stolu, jaja na volu, brač na bolu i bisernicu bez sedefa golu. Samo ćete si proslijedit cedulje s htijenjima za jedno mjesto udesno ko servu u odbojci i opet višeglasno na uvce mi odvalit Ja te cijenim zato režim, Ja te volim a sad bježim, Ja bih htjela kad bi smjela, Ja sam tvoja al ne baš cijela, Meni prošla subota baš i nije sjela, Ja bih u Pulu i u meksičkom bi jela, Ja sam mislio umjesto tebe.

A ja sam upravo smislio univerzalnu misao koja vam se rimuje. Mantrajte si je dok se odem istuširat od mulja. Kad se s potomkom igram zrende u plićaku sa pesom bar gledam dve vesele njuške pa jebemu i pijesak u gaćama. Možeš otić otplivat poštenu rundu do suprotne obale Lima i nazad i čak te oboje prate kad ih zdravo motiviraš nečim tipa „stoko lijena“ ili „pizde kukavičje“ i slično. Eh. Good times, good times. Di se unavailable zakelji tam na gmajlu. Povlačim se u meditaciju, omat ću i žmirit ću dok ne zatopli, samo me piknite pod rebro ak neka prođe golih nogu prije proljeća.

alo, viđ me:))

od oduševljenja što se nađoh, nisam ni primjetila da si ježa opet u leđa. a jebote pajk, daj šutii zabavljaj se. pa šta ak je mutno:))

dugoročno mi škodi škrgama i mogao bih se naviknuti, a bilo bi šteta izgubiti nevinost ako je očuvaš do sredovječnosti ;)

bok pajk, drago mi je da nisi odustao (sladoled ćeš kua oprat)

a nu nje! :) ja nikad ne odustajem. i kad je najteže prkosim nedaćama i ne odustajem jer mi je tak lakše neg da moram priznat da sam zaboravil od čega. :D

m da, i ja bi... al mi se neda mislit što bi :)