So here we are
I pomislila si već da nestao sam u megabitima internetskih veza, jureći nekud prema središtu virtualnog svemira. Svaki ekran na kojem se pojavim, samo usputna je stanica prema mom konačnom cilju - velikom moru svjetlucavih informacija. U kojem individualne misli postaju nebitne, u kojem se elekrtoni miješaju s čežnjom, u kojem je sve laž i sve istina, a laž i istina samo su položaj s kojeg promatramo našu bit.
I gle, u toj suludoj trci, djelić (tračak svjetla, linija koda, elektronski impuls) mene susreo se s djelićem tebe, i počeli su igrati jedan oko drugog. Možemo li pratiti ovu igru povjerenja i obmana, druženja i bježanja, tame i svijetla?
Tu sam što nisam i kakvim me sad vidiš jesam. Što si znala zaboravi, što pročitaš prihvati.
I srest ćemo se opet, u mraku sobe, u kišno jutro, na ekranu tvome..
..Nadahnuće jutra ne govori o tome što desit će se sutra, već trenutak je u kojem živim i novom danu se divim..
21.01.2005. u 14:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar