All Your Base

Mislim, jel bitna? Sve one priče "ravnoteže među zvezdama" i sl. Na što se to zapravo odnosi? Kvantitativno nije. Onda kvalitativno. Stvarno?

Je li onda ukupna 'kvaliteta' univerzuma jednaka nuli? Ako ima ravnoteže, onda jest. Ako je ima onda je ona vjerojatno i bitna.

A što je s ljudima? Mislim individualno s ljudima. Jel je svatko od nas nekakav mikro-univerzum s ukupnom 'kvalitetom' nula ili individue imaju neuravnotežen kvalitativni kvocijent? Je li ovo samo subjektivno? Zapravo, sigurno jest subjektivno, samo pitanje je koliko toga je iluzija, a koliko realnost.

Ako uzmemo da smo u zadnjem slučaju odstranili iluziju, može li ta realnost biti apsolutno pozitivnih kvaliteta ili mora postojati neka sasvim nepoznata, a negativna koja daje ravnotežu, vraćajući nas na nultu kvalitetu - radi ravnoteže?

Ili je ravnoteža samo generalne prirode i odnosi se isključivo na sveukupni sadržaj kompletnog univerzuma (kao u pjesmi), a u individualnim mikro-univerzumima može postojati disbalans?

Volio bih da je zadnja teza točna.

hvali ti na ispravku citata...
daleko ceš dogurati...

Liq, hvala, i opet ću, sve dok ne promijeniš. Suhanek, nije sramota ak ne kužiš log. Mislim, nemaš se čega sramit - therefore, ne moraš odmah uključivati svoj napad-je-najbolja-obrana obrambeni mehanizam, jer tu, vidiš, nema nikakvih provokacija, osim što čitanje možda zahtijeva mali mentalni napor, što ne znači da se ti automatski moraš osjećati isprovociranim. :]

A jebiga. Nemreš protiv fizike. Je, to sve štima, tj. podupire onu tezu o ukupnom balansu (mislim, jasno je da ljudi ne mogu zaustaviti povećanje entropije). Ali zaboravimo načas entropiju. Ja sam mislio na nešto drugo, što je više nekakve antropološke ili socijalne prirode, a opet vezano uz ukupni balans. Kad malo bolje razmislim, stvar je prilično banalna. Mislio sam na kvalitetu ljudi, čovjeka, u smislu subjektivnog vrednovanja istog u skladu s vlastitim sustavom vrijednosti. Ako slika nije izopačena, mora li nužno postojati neka negativna kvaliteta (negativna u smislu vlastitog sustava vrijednosti) kako bi ukupan zbroj bio 0, ili je moguće da te subjektivne, a istovremeno sasvim realne vrijednosti budu apsolutne i pozitivnog predznaka. Mislim da je Tolstoj rekao da čovjek nije niti dobar niti loš, već kombinacija toga. Pravo je pitanje, je li se to dobro i loše u svakome poništava na nulu ili se zbrajanjem tih kategorija dobije konačno dobro ili loše. Ili su to kruške i jabuke, pa zbrajanja ne može biti?