postumno

Ma daj, pa ona vapi da joj izbijaš noge, a ne pružaš paušalnu podršku!
Govorila je, dakako, o sebi, iako su govorili o jednoj drugoj. (Ne, o drugoj drugoj.)
Neadekvatni pjesnik je imao kratke noge nosoroga i pred očima mu je, negdje među crnogoricom iza koje je blještalo bijesno svjetlo velikog broda na pučini dalje od starog grada, kliznula slika djece na treningu. Čišćenje, to je uvijek prolazilo. Noge druge djece bile su smiješno slabe prema njegovim debelim balvanima ali high kickovi su atraktivniji i uvijek je doživljavao mali poraz kad bi odustao i odradio ono što prolazi.
Svi bi da ih razbiješ u temelju.
Da im krošnje udare o hladno tlo i obereš ih kao što si danas brstio divne minijaturne rajčice s počupane biljke koja se u sezoni digla pet metara, daleko iznad pergole nad terasom. Mali simboli sunca, posječeni i počupani s debla ruže i kvrgavih starih loza koje su se izvijale uz stupove terase.
Isprva si ih jednu po jednu kidao i uživao u njima, obično dok bi telefonirao u dvorištu. Danas je mama povirila preko terase i, ugledavši te kako pelivaniš na ljestvama hvatajući male rajčice na pet metara visine, pitala "Kog vraga radiš? Pa to ionako moraš počupati."
Kvragu. Svemu su krive noge nosoroga.
Na odlasku si na stražnji sic odložio sliku žestokog južnjaka koji plače nakon čitanja Malog Princa u zreloj dobi. Isprva je jako lako. Mislim, jako je isprva lako. Kasnije je nemoguće ako makar i malo postaneš peder. A većina nas postane pederčine.
Lisica je rekla da si zauvijek odgovoran za one koje pripitomiš. A ako im samo dotakneš krošnju ili se provučeš kroz nju poput latice s ruže vjetrova u jednoj od sezona jednom od gradova ostaješ samo putnik koji gleda na sat. Knjigovođa koji zbraja krošnje, mrk i ozbiljan, svjestan da su sve krošnje zaista iste i tu se ništa ne da učiniti. Spusti poluočalice sa sitnih umornih očiju i pogleda pjesnika koji je počeo uzdisati i stenjati o tome da je svaka krošnja jedinstvena. I o bojama jeseni i kojekakvim sranjima. Balrog je evoluirao, ne krije se u vatri i mraku. Podmukao stvor. Idi na WC. Thou shalt not pass.
Bio jednoć davno u zemlji daleko daleko beskrajno duhovit mladi vodoinstalater koji je doselio iz Splita. Ševio je Princezu Od Svinjske Polovice odmah nakon mene, a zatim i Kraljicu. Bio je toliko bezbrižan i strastven u demontiranju i sastavljanju svjetova da smo ga prozvali Špinoza. Poginuo je mlad i ne znam bi li se s vremenom umorio. Godi mi egu da mislim kako bi danas poput svih nas zaranjao samo metar dva i zatim izranjao glumeći nehajnost da prikrije sjene na plućima, ali to je nepravedno. Umro je. Ostat će junak zauvijek.
Sutra ću skupiti neke pristojne šnicle od tri prsta na rtu. Pokazna ima odličan štednjak, jest će se krvavo i piti bezumno kad obojimo bež i lakiramo granu. Pršte pusta nadvoje natroje ali.

A one, two, one two three… Link

Yesterday I went shopping buddy down to the mall
Looking for something pretty I could hang on my wall
I knocked over a lamp before it hit the floor I caught it
A salesman turned around said "boy you break that thing you bought it"

ruzni si mi na sliki

pizdo. neš dobit guze kad si taki iskren.

mislim sadajebi. mos na sliki i u stvarnosti bit kak oces, sa ovom si zajebo. al' mozeno popit pice povremeno ak kad te ufati odes na vc i ostanes dok te ne projde:)

fali malo slova, al' poanta

umesto da izlećem samo kad me ufati. ubili ste mi rokenrol i u stvari vas ne volim. idem se vozit.

aj brisi. barem nisam vidio sliju prije vecere:)

na. http://www.youtube.com/watch?v=NjM0grWlJks

prvo je bio stari opel i Koki i ja sam imala slomljeno rebro i vajk sam bila baščelikivelijože2u1 i bila je samo ona rupa od tunela, bezazlena i crna, skoro obična bi se reklo ako si dovoljno glup da si pametan i još sam brisala krvavu bradu rukavom i mljacnula pritom... i onda se on nešto prosr'o i ja sam izvukla svoj zen iz budućeg trna spoooooorooo najsporije i uobličila ga u- moja jačina je moja najveća slabosti- i rupa je počela zvati, onak', sirenasto i mamiti i bez zvuka pjevati pjesmu nestanka i svejednosti, o kako je ulaz, postao izlaz, čudo jedno...

čin-čin...:)

to ti je tak kad ideš krečit sobe u kućici na drvetu.

drveće hoda, parkovi šetaju nedjeljom sa šetačima, gnijezda putuju bez spomena vrijedne smetnje i korijenje je jedini uzrok pometnje, drveće hoda i na čistini ostavlja braću i sestre vučjeg roda, zimi su gladni, zima je njihova oduvijek, mnoga stoljeća. igrat ćemo se i lomiti zube da iznova budemo štenad s proljeća. dobrodošle, jeste li za čašu vina?