postumno

Ako se pomakneš tako da se siječeš sa svojim riječima pod oko 30 stupnjeva slično je kao kad u toplicama prolaziš kroz one vodene zavjese pod tlakom, malo drapne oko tu i tamo ali osjećaj na tijelu je zaista dobar. Preko 45 ne valja jer klizneš na asimptotu prema pravoj proturječnosti.

U gradiću na brdu posred ravnice poslijepodne su svijetlili prozori. Zimsko poslijepodne, suho i hladno, diskretnih boja zalaska. Autoput izbija smisao iz brze vožnje. Kroz dugi zimski sumrak do obale i centra Umaga. There and back again i nešto prije zore i nešto prije kanjona sjetiš se slike lijepe žene koja te ispraća u dovratku lijepe prizemnice s lijepim vrtom kojim juriša ružan pas i skače u ružan auto pa pomisliš da je večer u stvari nabrala temeljne sastojke za date ko iz američanskog filma. Imaš čak i ruža na prsluku. Nakon 20 godina temeljna promjena je što ne brinete kad joj se vraćaju roditelji nego kad se sin vraća iz provoda.

Zadovoljan si što si se odlučio vraćati starom cestom. To je vožnja, na autoputu se čovjek osjeća kao vlakovođa. Pun mjesec plavo hvata vrhove krošanja na spuštanju u kanjon i svijetli na vodi daleko dolje a duga svjetla plešu negdje između toplijom svjetlošću po mrtvim zavojima, deblima i liticama. Taman i ugodan glas najavljuje posljednji blok Hookera. Kliziš, a zelena traka otkucava HR2*** JLHOOKER*** DIMPLES*** HR2***. Zvijezde, zelene uz volan, bijele rasute oko punog mjeseca. Sjetiš se nekog viskija Dimples. Šašava boca. Legao bi sad, unatoč finom vinu. Pas ti bubne u leđa i spizdi se iza zadnjeg sica. Opet. Vjerojatno bi mu bilo draže da su počeli puštati Hookera 5 minuta kasnije, nakon serpentina. Možda ga postupno pretvoriš u boksera. Dobit će kocku sira za duševne boli. I njuškovne. Uostalom, i ti si gladan, odbio si klopu popodne ali bliži se vrijeme doručka.

Zašto ne zbariš Bjork?, pitala je.
Zašto mi nisi bliži?, pitala je.
Zašto si morao igrati video igricu u krčmi da bi dobio cigarete?, pitala je.
Zašto me namjerno nasmijavaš?, pitala je.

Zato što sam postao dioničko društvo. Tako je pao grah. Drugi su odabrali. Uzimali s polica. Prilagodio sam se. Uzimao s polica. Ljudi slažu foto robote, Frankenštajn ljubavnike, kvote bliskosti. Bescarinske zone su… načelno u planu. I ova čudesno nevina zrela žena u trzajima skače iz trenutka da bi otrčala staviti kvačicu uz natuknicu „prepustiti se trenutku“. Reda mora biti. Grleno se nasmije i zaigra kad je poljubiš nakon što ostavite obalu za leđima i razgovor postane elevator music za oćel me taj kreten više poljubit il šta. Uzme krišku i odskoči. Grickate se. Ugrabiš njene rečenice bez sredine i otrčiš ih glodati iza zastora od šala o Šenoi, a ne od svile, jer još nisi slobodan. Odlične su, vrlo nedidaktičke, nude opcije aktivnog slušanja uz multithreading ili tangencijalne komunikacije. Dobro se sljubljuju s crnim vinom. Nalik su polju smjerova, a to je prednost, ne treba ih konvertirati. Dodatna prednost je što imaju kvalitetan sadržaj, samo je često pakiran u nekonvencionalan format. Fascinantno tijelo. Ni od teških dremljivih tijela koja je teško pokrenuti ni od lakih nervoznih tijela koja traže samo brzinu. Masivno i mišićavo, snažno, atletsko. I lice koje rado napušta izraz napora kad ga nasmijavaš. Savršeno. Svašta su ti znali predbacivati, ali rijetko se tko protivio tezi da si poprilično smiješan, ponekad i namjerno. Smiješno je lako, a lako nije ni približno tako nepodnošljivo kako onaj čiča tvrdi, jer je u nas daleko do lobode. Jer smo na zidu dječje sobe imali plakat Malog Princa s prvom zapovjedi digresističke vjere.

Link

predivno...takoooo predivno

tako predivno

Prelazim ga šutke i u miru.

:)))

Jel to žicaš gem? :D

autoput izbija smisao iz brze voznje.....................medu naj ludim recenicama u mom zivotu,,,hvala...hehe...

Haha, ma znaš mene. Žicam kamilicu. Kao Koko Bil.

namjerno je napravio to s autoputom. namjerno:))

Teško mi je povjerovati da ispod kože koja se naježila od blage zbunjenosti mojeg glasa na rubu odlučnosti ili iščekivanja u vrtu u kojem nema ni dobra ni zla nego samo čekanje da se pravi trenutak odjene u i krene kroz dah praćen očima i rukom spremnom za svaku vrst dodira u obrani prava da bude priznat naočigled duhovima prošlosti i živim svjedocima koji samim time postaju aktivni sudionici postoji usamljeni lovac s mesarskim nožem nazubljenim od gladi.

Zbog tvoje sigurnosti bejb, da mi ne luduješ po autoputu ;)

http://youtu.be/nUDIoN-_Hxs

dodijelilo ti dobru modlu za insertiranje amorfne mase:D

polevke, ni majstori nisu radili portrete u jedan dan, a gdje će šegrt ;D