postumno

Kasno u noć postalo je prilično hladno. Nije mu se dalo ložiti. Premjestio se stolicu dalje, s ekrana na ekran. Pusa za laku noć. Prosinac još nije stigao, ali arhitekti i vile misteriozno su su se pojavljivali i nestajali, ostavljajući za sobom nered pjevnih rečenica pregaženih kombajnom, kompulzivno protiskivane fragmentirane misli. Zapalio je i spustio se kat niže. Kriška mjeseca na pločicama u kuhinji nestala je. Na terasi su sjene vinove loze. Dubstep time. U subotu neće ići u Ikeu, nije joj sjela plaća, pas se druži s mačkom jer je ozlijeđen a mačka je, sudeći po foto stripu, ljubopitljiva i mlada. Tricepsi bole. Na obali su žute grude raspoređene u pravilnim razmacima. Sunčan dan, toplo i pristupačno tijelo kada zagrljaj spusti niže od lopatica. Drugačiji paket vrcanih misli, brzih i pokraćenih ali s izvanjskim središtem. Nije u oku oluje. Jebati odmah, pričati kasnije, kaže. Trend za jesen zimu 2011. Valjda zato što je jebanja kroz godine manje od preživanja riječi pa se libido počinje nametati kao najnevinije što imamo. Prečac. Spužvasto tkivo spojit će gomile nesklada. Johnny budi dobar. Dobit ćeš dvije kutije puzzli, izgledi da se nešto pospaja bez nabijanja se povećavaju. No dobro, možda malo nabijanja, ali sasvim podnošljiva alternativa lupanju šakom po pločici puzzle... Žmegač uz nestašan smiješak priča o fast food tretmanu Kanta. Moram, želim li da me netko i pročita, kao da se šeretski ispričava. Nad stolom sa šalicama kave snježnobijela tenda i trokut čistog neba uz obalu. Kasnije pričaju o popisu da premoste kilometre. Uskoro. Daleko od mora, Niveskina djeca na terasi krčme za lokalce u neočekivanom gradu. Raspituju se. Kuštra im kosu, nedostaje mu maleni. Možda bi mogao skočiti onako na blef jedan dan. Da stigne u zoru. Udovica ne izlazi na terasu poslužiti A. On se duri i zove na rundu u drugu krčmu. Ne očajavaj, obećala mi je sad dok sam plaćao da će ti sutra dati. Na terasi. Ali ne kasno uvečer, počinju magle a ona se lako oblači kad radi na šanku. Rano se mrači, žali se A. Ostat će još u gradu kibicirati partiju briškule. Stara kuća kraj pruge je prazna. Mariju boli paradigmatska priča. Zna da je prostrta i raskidana na općem mjestu pa joj je neugodno, no opća mjesta i jesu opća zbog mnogo žrtava. Sluša je, draga mu je ta princeza žuljevitih ruku. Čini se da je oko nje višak tišine. Neka se požali. U Zagreb je stigla kuharica iz Splita, kaže N. Što je sad s tim kuharima i kuharicama? Tri u nizu. Yup, it sure is a jungle out there, Monk. Ali grandma's feather bed je golem i šašavo mekan. Ventilatori računala će utihnuti u susjednoj sobi, a mjesec će iscrtati šest kvadrata preko njegovih bedara i sklopit će oči gledajući u lakirane masivne grede i daske. Za minutu. I kraće. Pula? Možda.

ovo je baš onak...uz kavu..baš baš..

prečac je agresivan hazard, kritičkom umu. nekonstruirana priča. ledja ostaju glatka, raspukne se samo baza motivacijske samoprijevare.( ne važi za psihički ruinirane ljude. op.a :D)

:D ali to mu je najbolja funkcija! it's not a bug, it's a feature! :D da bude boškarin, glup je ko kurac i možeš ga upregnuti da te zarola bilo kamo ako mu se čini da su mu tamo negdje neke jasle. zbog putovanja. alternator, kurbla koju zavrtiš preko malodušnosti nakupljene oko parkinga. kad ga pustiš prečacem naždere se ofrlje onako krmeljiv i zabole ga što bi ti da ti pomogne dizati zmajeve u nebo i prokašljati motor dok povuče nekud na put, gdje ima koječega, pa i gastronomskih svetišta ;)