MORAM I BEZ TEBE
Opet pada ova hebena kiša.Kiša.Ona je zapravo krivac za sve.S njom je sve započelo,a bogami i sve završilo.Svaki puta kada je pala,sjetio sam se tebe,a i sad te se prisjetim.Neke stvari ljudi si ne mogu međusobno reći,pogotovo ako se znaju tako kratko,kao mi.
Od kada sam te prvi puta vidio znao sam da tu ima nešto.Nešto što se zove....hm...prijateljstvo...ljubav....ma ne znam.A onda,nakon 2 godine pala je kiša i naše poznanstvo.Bio sam sretan kao malo dijete kad se napije majčinoga mlijeka.Toliku sreću nisam osjetio godinama.....ali uzalud.Želio sam ti pomoći koliko god sam mogao,pružiti ti nešto što ti drugi nisu nikada dali niti će ti dati.hmm...kažeš da su te ljudi oduvijek iskorištavali,a ja mogu reći da sam ja bio iskorištavan od tebe.Glupo mi je što mi je ovo jedini način da olakšam svoje srce(sorry onom tko ovo čita).Volio bi da mi se javiš i da to rasčistimo kao ljudi....ako nije kasno...ne znam....znam samo da ti želim sve naj bolje u životu i da ćeš zauvijek imati svoj kutak u jednom dijeliću moga srca,bez obzira što sam svjestan da dalje MORAM I BEZ TEBE pupiću.
20.01.2005. u 0:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar