čudan čovjek čudnog imena

Bili su naručeni u 11. M. je stajao pred «palačom pravde» i pušio cigaretu nervozno šečući ispred ulaza. Povremeno bi pogledao u pravcu lisinskog i tražio je u gužvi stranaca. Čudno se osjećao. Kao da će oko podneva biti netko drugi. Da će voditi tuđi život. Ipak si je priznao, tješući se tom mišlju, da je to samo komad papira. Zakonska regulacija nečijeg emotivnog kaosa. Sud je morao potvrditi ono što su oni znali već mjesecima. Kraj. Erase. Novi početak.
«U kurac!», najiskreniji zbroj misli i njegova stanja izletio mu je kad joj je prepoznao hod umotan u ljubičasto crnu kombinaciju odjeće. Tijelo je još uvijek bilo slabije od razuma. Želio ju je. Čak i sada.

Otvorio je oči. Osjetio je laganu bol u sljepoočnici.
«Previše vina», pomislio je
Jastuk s lijeve strane bio je prazan sa udubljenjem po sredini i zgužvanim ušima. Deka je bila skupljena u klupko pored njega. Čuo je škripu namještaja iz kuhinje. Ustao je lagano. Krenuo je prema izvoru zvukova. Stajala je ispred štednjaka. Gole noge do stražnjice.Nosila je preveliku majicu s nekim glupim napola izlizanim natpisom. Njegovu majicu. Osjetio je uzbuđenje u preponama. Imala je zelene tange. Lijepo su se vidjele kad se sagnula da potraži šećer iz elementa. Obla, prćasta stražnjica ponosno mu se iznljela pred pogled. Napravio je korak. Drugi. Sve je obavljala okrenuta mu leđima.
Prišao joj je na dva-tri koraka kad je stavljala šalice na stol.

Ž. ga je primjetila iz daljine. Znala je po odjeći. Zeleno i oker. Kombinacija njegova života. Nije žurila. Pustila je namrgođene ljude da prođu semafor prije nje.
Upalilo se crveno za pješake. Pitala se da li je prepoznaje iz ne tako velike udaljenosti. Trbuh joj se stezao iako je bila spremna potpisati bilo što. Zeleno.
Pokrenula se sasvim lagano. Ležerno. Znala je da će prepoznati taj hod. Gledala je prema njemu. Stao je. Promatrao ju je. Približavala mu se. Osjetila je lagano drhtanje u koljenima. Koraci su postali nesigurniji. Željela ga je. Uvijek. Svugdje. Nerazumno željela.


Probudila se s laganom glavoboljom. Opet su pretjerali. Promatrala je, ležeći na boku, kako on spokojno spava malo otvorenih ustiju. Takva scena uvijek joj je bila smiješna. Potiho je ustala i pošla u kupaonicu. Skinula je gaćice i sjela na školjku. Uz lagani mlaz mokraće razmišljala je o nastaloj situaciji. Nije joj bilo žao. Nije osjećala krivnju. Nije ustvari osjećala ništa. Tek slatke trnce sladostrašća sinoć. I olakšanje nakon vrhunca i neprospavane noći jutros. Ustala je. Obrisala međunožje pažljivo. Peklo ju je . Nasmiješila se licu u ogledalu i oprala zube. Pronašla je njegovu majicu s glupim natpisom i obukla je. Uputila se prema kuhinji. Pokušavala se prisjetiti rasporeda kave i začina. Gdje što stoji. Nije bila ovdje dva mjeseca. Nije bio kao ona, zaključila je s olakšanjem jer neće raditi buku. Nije premjestio namještaj. Izmješao njezin raspored stvari. Lako je pronašla sve što je trebala i upalila plin na štednjaku.


Prišla mu je. On je prišao njoj. Pružili su si ruke.
« Bok.»
« Bok.»
Zagrlili su se. Osjetio je kako ona drhti. Osjetila je kako se on trese. Okrenuli su se prema ulazu i krenuli unutra. Pustio ju je prvu na detektor metala. Glup primjer kavalira. Ušli su u lift. Sami. On je gledao u pod. Približila mu se. Privukao ju je k sebi. Osjetila je njegov jezik kako joj probija slabu obranu usana. Prepustila se. Ruka joj je pala na njegove prepone. Lagano je sitsnula nabreklinu iza debelog samta. Stisnuo joj je stražnjicu. Lift je stao. Odmaknuli su se. Nitko nije ušao. Njihove nervozne ruke stisnule su previše brojeva. Treći kat. Broj na ekrančiću objavio je stvarnost.
« Prokleti smo!» izustila je i izišla iz lifta
Šutjeli su krečući se prema sobi 313. Stali su pred vratima. Sat na zidu pokazivao je pet minuta do jedanaest. Okrhani mramor hodnika širio je svoju kamenu hladnoću.Čvrsto ju je uhvatio za bokove. Pritisnuo je tijelom uz rub stola. Voljela je oštre kutove. Znao je. Lijevom joj je rukom gurnuo leđa prema ploči stola. Desnom je podigao majicu. Razmaknuo je gaćice. Ušao je u nju. Polako. Osjetio je stijenke unutrašnjosti. Bila je topla. Mokra. Nenadomjestiva. Ubrzavao je disanje. Pojačao je ritam prodiranja. Uzdisala je glave položene na horizontali stola. Rukama je stiskala drugi kraj. Zid je nijemo trpio udarce drva o sebe.
Jedini je znao izabrati trenutak. Kao da su im tijela povezana neraskidivom željom za spajanjem. Pritisnuo ju je uz kut. Znao je da to voli. Uživala je dok je prodirao u nju.
Željela mu je vidjeti lice. Opet promatrati luđački sjaj u pogledu. Kao da je ždere očima. Kao da je dio nje. Komad materije koji joj nedostaje. Odgurnula ga je rukom. Okrenula se prema njemu. Sjela je na stol. Primila ga rukom i uvela u sebe. Utroba joj je gorjela. Stavila je dlanove na njegova prsa. Voljela je tu kožu. Voljela je kapi znoja koje se otimaju užitku. Na liniji života bubnjali su njegovi otkucaji. Požuda srca na karti hiromantije. Gledala ga je u oči. Titrala je u sebi. Trbuh joj se stisnuo. Znala je da neće dugo. Zabila je nokte u njegove ruke. Koža se zacrvenila tankim linijama krvi. Drhtao je u njoj. Ubrzavao kretnje. Povukla mu je kosu i utisnula poljubac na usne.
« Ne vadi ga van!!» zapovijed i želja kroz šapat
Drhtao je iznad nje. Suze su joj zamaglile pogled. Izmiješani sokovi klizili su niz opuštene noge. Vrhunci su ih spajali. Od vrha nema dalje. Znala je. Znali su.

«Gospodine M. Sud je uvidom u kompletnu papirologiju i činjenice vašeg slučaja odlučio uvažiti vaš zahtjev za rastavom braka.Imate li kakve primjedbe?»
Gledao je njezine listove.Grudi.Hladno lice.
«Nemam.»
«Gospođo M. imate li što za dodati na presudu?»
Gledala je njegovo lice. Čitala je požudu iz njega. Dobro je oglumila hladnoću.
« Nemam.»
Bla. Bla. Bla. Zahvalili su se na brzom postupku i izišli. Zakon je pobijedio, koliko god bio besmislen. Nijemo su stavili potpise na papir. Pozdravili sutkinju. Izišli na hodnik. Gledali su se nekoliko trenutaka.
« Sretno!», rekao je i pružio ruku
« I tebi...», odvratila je i primila njegov dlan.
Gledao ju je kako zamiče za ugao. Oćutio je želju. Strah od praznine koja mu prijeti kada ona ode. Plašila ga je impotencija na sve druge žene. Uzeo je mobitel u ruke. Upalio ga. Utipkao je poruku. Poslao je njoj. Krenuo je ka stepenicama. Beep sms-a uhvatio ga je na prvom katu. Pogledao je na ekran.
« Doći ću. Rekla sam ti da smo prokleti!»
Sagnula se. Povukla mu je bokserice prema gore. Utisnula poljubac u prepucij. Okrenula se i otišla u sobu. Obavio je nuždu i pošao prema sobi. Ona je već bila obučena.
« Odlaziš?» upitao je
« Imali smo zadnju večer...nadam se..nemamo ništa osim toga. Nismo imali ništa osim toga...nismo se niti potrudili..Da! Odlazim.»
Prišao joj je. Poljubio je u obraz. Podigla je kaput s naslonjača. Čuo je šum koraka. Zvuk zatvaranja vrata. Prostor je ostao obavijen mirisom strasti. Mirisom ovisničkih tijela. Mirisom koji nije mogao odmaći se od materije i trajati u duhu. Uzeo je šalicu s kavom u kuhinji. Promatrao grad kroz prozor. Stan je obavila tišina. Zlokobni prethodnik samoće. Pali su s vrha. Nepovratno. Ljudi su s brzim izgaranjem. Srknuo je kavu. Sudovi ne pomažu pri sjećanju. Život nije ring za nagodbe.

šečući.


še še še

Brutalno realno i strastveno.

nis, morat cu to isprobat kad drugi put budem tamo opet:)) dobra ti ova.

hm...ova priča je već bila na blogu. Ne sjećam se nicka...no znam da sam ga popljuvala....ono u stilu...neš ti frajerčine u oker-zelenoj kombinaciji! Strašno me uzrujao ovaj post sad...jer više ne znam čiji je....i zato kaj ima skroz pogrešnu poruku: sociopati svijeta ovo je vaše vrijeme...nije bitno uspjevate li uspostaviti funkcionalan..socijalni odnos ...sve dok možete imati nagonski. ...bljak...uglavnom. (bivši je bivši...zna se...kraj priče...THE END)

pamela, pa smiri se, priča je samo priča(-: i moja je

Tvoja je??? .... (sad me sram kaj si mi se svidio)...

tvoj izbor(-: iako ne kužim

Znala sam ja da je sex bez veze...samo kvari vezu, pogotovo kad svrsavas ko grlica, na svakom mjestu u svakoj poziciji...
...ma fuj :)))
Vjencati se trebaju samo prijatelji i gotovo...

oce rec đusi da se niste sevili, bio bi ti to sasvim solidan brak:))