postumno

i ovom ljubavnom pričom na zidu.

Propuštaš odličnu priliku za hrvatski naslov. Školice u mokasinama punim vode.
Uzmeš čudan cvijet iz auta. Konobarica u Dini ti uvijek savjetuje koji je kolač najsvježiji. Tu nekako koješta ostaje.

Stopedeset km ranije ustaješ s šalicom u ruci da kroz staklenu stijenu s terase vidiš i bočni zid.

veza.“, odgovori on. Ja sam kratio vrijeme jednim kratkim espressom
i ovom ljubavnom pričom na zidu.

Svijet se mijenja oko nas zbog nas. Ili, dizajneri enterijera su počeli nositi mokre mokasine i predivno ludovati po zidovima benzinskih crpki uz autoput.

A zatim i krčma s piercanom udovicom i sjajnim smeđim nikotinskim talogom na točioniku za pivo. Mlada udovica ima novu frizuru. Plave šiljke. „Još ako mi daš pepeljaru, voljet ću te zauvijek.“ Ponekad sam vrlo jeftin. Ponekad i jeftiniji.

A. zove rundu i šuti. Vidjeli smo se pred dva mjeseca, danas obojica pijemo u tišini i lutamo usporednim svjetovima, ali istim cestama. Neobrijan je i težak, a velike smeđe oči mu večeras nalikuju žmirkavim očima dremljivog zagorskog klinca kojeg si ostavio u zagrebačkom stanu.
-Ča si z veturon? Grieš forši proti zguoron kade? San pensa ku biš me pušti puli Laginji.“

Sumrak se hvata blatnjavog seoskog dvorišta. Velika stara kamena kuća neuglednih, neskladno razmještenih malih prozora. Odlazim pišati na livadu među lješnjake. Duggy se njuška s psom u susjednom dvorištu, pod narančastim svjetlom na zidu štale.

Vraćam se i prčkam po radiu. A. i dalje sjedi na haubi, puši i bulji prema osvjetljenim prozorima u prizemlju. Otvara mu vrata iz kuće, ne izlazeći. Ostaju odškrinuta, on silazi s haube i dvaput mi kratko lupi po krovu. Škoda se zakašlje i pokrene. Vučeš svjetlosnu crtu po suhozidu okrećući auto.

Odlazim se presvući u Rovinj. Sve je isto, ali između pojedinih točaka ima više otvorene ceste i ljude je lakše izdvojiti. Zadnje što si ljubio u gradu bio je debeli pamuk začinjen sasvim malenom porcijom vrele kože uz pupak a sada si gladan, suhe kože na rukama. Pred tobom je porcija vremena kao beef stroganoff kojeg naručiš po krčmama jer ti dojmljivo zvuči, zaboravljajući da ti se ne sviđa čak niti kad je dobro spravljeno. Samo, ovog si puta ponio zaboravljene stare začine u ovu čarobnu izgubljenu zemlju kroz koju se zimi putuje svitanjima i sumracima, mjesečinom kroz šiblje uz zavojite ceste, u potrazi za pikantnim svijetlećim zalogajima iza nekog žutog seoskog prozora, u neukusnoj golemoj kući s apartmanima za turiste, derutnoj pulskoj vili kraj nogometnog igrališta, malom stanu u čardaku nad zatvorenim kafićem na slabo osvijetljenom trgu provincijskog gradića.

Uvečer svjetla zalijevaju trsje iza kuće Čaka Nerisa. Dvoglavi andaluzijski pas oklijeva napustiti krug svjetlosti pod nagnutim drvenim stupom rasvjete i pratiti te u mrak do grma lovora. Za sutra, za maneštru. Donijet ću par metara drva da počnem ložiti. I piti, vino, da reduciram DOF, da razigram i zaoštrim oči do subotnje večeri, da mogu otvarati.

zbilja si tamo. rekoh, ne vjerujem dok ne vidim:)

:)))

beware ye of little faith, ja sam last boy scout, nikad ne lažem, samo kreativno interpretiram kad činjenice neuljudno odbijaju suradnju. ;D

sad se mos odmah pocet pakirat za nazad, pa se vidimo na proljece:))

hej, ti bi bar trebala imati razumijevanja za fobiju od autoputa, to je za one čudake koji idu nekud umjesto da samo idu. ;)

ja volim autoput. tamo bar mos ic brzo i ne moras nikud skretat, a ides:)

slutim da ovisi o tome pribrajaš li vrijeme ili ga odbrojavaš ;)

putovanje počinje..izlaskom kroz vrata...čemu brzina..?

hm.. onako. radi vjetra u kosi?:) ne uvijek. na autoputima:)

premda mi nesputana priroda nagoni dušu i tijelo da vijore u ritmu "Divlji u srcu" moram napomenuti kako je to nezdravo za sinuse i rezultira povećanom potrošnjom goriva :docirajućismajlispepeljarkama: PS Gle jebote, stiksa! http://www.youtube.com/watch?v=hMH5_pyiFg0

ae:)) tak sam ja vozila dok nisam onu livadu poljubila skoro:P
jebote. a mogao me kamen pogodit u glavu:D
al ja bi takav auto, vidi ga. i tetovazu. i desetak godina manje:))
sad to mogu na biciklu.. hm.

Dogovorićemo se, dušo. Evo ček samo da nam istekne kredit za vešmašinu.