Disco
Otišao se pozdraviti i s Jasenom, koji je radio na slici. Nije ga odmah pronašao među mnoštvom golih muških i ženskih tijela na uglavnom nedefiniranoj kontrastnoj pozadini tamnog spaljenog tla s ljubičastim i žutim kontrastima. Zatim ga ugleda kako odmjerava nešto i kredom bilježi markere na tlu između izvijenih ženskih leđa i muškarca u trenutku krika pri izbačaju.
- Kaj ti je ovo, Discobolusova dječica? – upita Milivoj mjerkajući vrat i kosu ženskog lika iza kojeg je Jasen čučao. Milivoj je uvijek imao problema s crtanjem kose.
- Hej, skitnice, pa di si ti! – reče Jasen ne dižući pogled s tla, no u sljedećem trenutku skoči poput opruge i srdačno mu zasere ruku ljubičastom bojom – Nisu diskovi nego kladiva.
- E, modernizirali su se… -odsutno će Milivoj uspoređujući leđne mišiće dva muška lika u različitim fazama bacanja.
- Pa sad, bacalo se kladivo i prije Discobolusa. Točnije, malj, ali…
- A riječi od željeza? – upita Milivoj vrteći se da pročita kladiva. Napuhane riječi su bile zgodno ispremiješane sa svakodnevnima. Ego, crijep, ljubav, zamašnjak, papir, vrijeme, skočimiš, komunikacija, kruška... Likovima su služile kao kladiva. Nad glavom mu je letjela svrha, a kabel je tek neznatno odstupao od prave linije, vodeći pogled par metara udesno prema bacačici visoko uzdignutih ruku.
- Još i ranije, prijatelju… oduvijek. – reče Jasen polažući mu šapu na rame i prateći njegov pogled. – Oprosti, trenutak… - reče i ode korigirati par linija na grudima bacačice svrhe. Nastavio je govoriti okrenut leđima, povijen u koljenima, povremeno nervozno brišući ruku o bijelu kutu. – Pazi, poanta je u ljudskim likovima, zajebancija s kladivima je zato da se fukara ima čega uhvatiti. I da prodam.
- Evo baš gledam jel imaš Brkljačićku negdje, uvek sam nekak bil slab na nju…
Jasen se pušački zakašlja kroz smijeh pa izvuče pljugu iz džepa na prsima. - Bum ti je zmazal ak ti treba za flaksat, imam njenih fotki mež referencama. Nego čuj, jebeš ovo, ajmo na pivo, nemam tu ni čik di bacit...
- Čuj, ja mislim da bi u biti bilo mrak čitat tumačenja da fino sprdiš pun kurac čikova oko nogu svojih verbalnih atletičara.
- Odi mi u lepi kurac – cerio se veselo Jasen. – Ček da kaput zemem. Tu bumo prek kod dvorane, trebaš vidit koju malu je Mato dopeljal, mam buš prebolil Brkljačićku...
30.10.2011. u 12:58 | Editirano: 30.10.2011. u 13:12 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar