postumno

Magla

Znate maglu u Zagrebu? Ne? Upoznajte je, čudesna je. Staneš pred nekog kraj sata na starom Savskom mostu, zaustite i u tišini polako mičete usne kušajući raspršene kapljice mirisa zimskog Zagreba. I onda ni ne počnete govoriti o jučer, magla je najbolja stvar danas a sutra je u njoj negdje kod željezničkog mosta. Ostajete među maglenim plahtama i zatvarate usta svjesni vlastitih usana kao ljudi koji rone nad suncem prošaranim dnom uvale. Isprva vam odvlači pažnju sve što je tuđe u drugim očima a zatim to ostavljate i gledate samo onime što nije. Pogoduje povećanju prostorne percepcije.

Pajser

Jurica je zabacil kapu malo na teme i počohal se po ćeli pak si je z dlanom poriktal dlake nazda na glavu, nabil šiltericu, plunul vu šake i hodal vu krug oko podropljene kamionske kabine dok ni skontal di su se vrata zgodno zpigala i zatukal pajser tam uz okvir gori. Lepo je uprl leđa i zarival to pak se čopil za kraj pajsera z obe ruke i obesil z leđima prema kabini onak da mu celo telo ljulja. Smešni je bil tak dok se kesil z čikom v gupcu i cimal se kakti majmun vu staroj zaflekanoj manduri. Al vrata su se otprla. Zna Jura kaj dela.

Puppet Master

Neka bude volja moja. Lutke su nakon predstave u kutijama. Volja je jedna, razlivena u meandre svjetlucavog flaksa, rukavcima do širokih rukava, tuđim licima nataknutim na vlastite misli. Nesloga i sloga smjenjuju se i pokorno unutar zadane minutaže stižu do raspleta koji je zapisan ranije.

Lutka

Isprva nije imala ništa osim lica nacrtanog na drvenoj kugli, ali… autora je mnogo, a i glumci se smjenjuju. Zbog toga je izraz na licu drvene kugle sasvim općenit. Glupo je detaljno rezbariti lice lutke i sakatiti joj univerzalnost.

Crnatkova

Predivan je osjećaj kad udarac prođe. Nakon „samo lijevi direkt“ i „samo još deset“ i zvrndanja sata na koje počinješ reagirati kao pas na fućkanje i „ajmo, skinut vreće i spremit“ i svih onih teških sparing rukavica i ogrebotina od fokusera na ušima i nagnječenih prstiju i balona koji ti okrenu njušku da vidiš svjetla u onim plehanim zdjelama za juhu. Malo je stvari tako poučno i tako nedvosmisleno jasno kao pogled na taj strop i poznavanje okusa tuđeg znoja, tuđih kretnji, slabosti i snage. Čudno je kako itko s vremenom može zaboraviti da mora učiti druge ljude, o drugima i od drugih., podijeliti sebe za porciju drugoga. I da se tuđi znoj ili krv na tebi podrazumijevaju kad se ljudi dijele.

jeeeeij :))

peti fatalizam ti je skroz pederski, nizak :)

Nisko i klisko bejb, tako je Palunko naručio od Cara magle, sad sve ovisi o vilama prekomorkama ;)

dobro ti ide kajkavski kak nariktano :)

e... a jel kužiš da si krenuo u sistematizaciju, majketi :O

Predivan je osjećaj kad udarac prođe.

da..znam taj osjećaj..:)
ali ne iz perspektive onog tko udara..ili udarene..nego one koja gleda..box..:)

Ane, hvala kurcu na udarcu.

Jurica ljulja ćelavo.

pa sad, račice, pornjava je okej al jebemu, nevalja uvek bit publika a ni kokice nisu zdrava hrana ;)

jel još uvijek na vuglu crnatkove i savske one iste kokice...jbt pa tam me ne bje 30 let a kokice su još uvijek iste?

nisu iste, sad su ti tam vu krivom putu mamićeve turbofolk kokice, one od pred 30 let su na boćarskom s unucima :D

čast iznimkama ;)

znaš kaj je isto pike...one cure u frizerskoj školi...ko da nisam od tamo otišla prije 30 let? a tada sam i sama bila skoro pa curetak dok sam tam radila..jedino kaj su bile much, much..tiše!