Non quis, sed quid

.. " U nekom selu žena je bila iznenađena kada je pred vratima našla stranca, prilično lijepo odjevena, koji je zamolio da mu dadne nešto za jesti. „Nažalost“ reče ona, „u ovom trenutku nemam ništa u kući.“ „Ne budi zabrinuta“, odgovori ljubazno stranac. „U svojoj torbi imam kamenu juhu, ako mi dopustiš da je stavim u lonac kipuće vode, napravit ću najukusniju juhu na svijetu. Molim vrlo veliki lonac.“

Žena je bila znatiželjna. Stavila je lonac na vatru i susjedi šapnula tajnu kamene juhe. Kad je voda počela vriti, sve su se susjede skupile da vide stranca i njegovu kamenu juhu. Stranac je spustio kamen u vodu, zatim ju je žlicom slasno kušao i uzviknuo: „Ah, vrlo ukusno! Nedostaje samo krumpir.“

Ja imam krumpira u svojoj kuhinji“, uzvikne jedna žena. Za nekoliko minuta vratila se s velikom količinom narezanih krumpira koji su bili sasuti u lonac. Tada je stranac ponovno kušao juhu. „Odlično“, reče. Potom melankolično doda: „Kad bismo imali malo mesa, bilo bi ovo ukusno jelo.“ Druga domaćica požuri kući da donese meso što ga stranac zahvalno primi i stavi u lonac. Kad je nanovo kušao juhu, prevrne očima prema nebu i reče. „Ah, ukusno! Kad bismo imali zelenila, bilo bi savršeno, potpuno savršeno.“

Jedna druga domaćica žurno ode kući i vrati se s košarom punom mrkve i luka. Kad je i to bilo stavljeno u lonac, stranac opet okusi mješavinu, te zapovjedničkim glasom naredi: „Sol i začin.“ „Evo, ovdje“, reče domaćica. Tada je došla druga zapovijed. „Zdjele za sve.“ Ljudi su otrčali kućama u potrazi za zdjelama. Neki su sa sobom donijeli i kruh i voće.

Potom su svi sjeli za stol dok je stranac dijelio velike porcije svoje nevjerojatne juhe. Svi su se osjećali čudno sretnima kad su se smijali, razgovarali i kušali svoje prvo istinsko zajedničko jelo. Usred veselja stranac je tiho izašao van, ostavivši za sobom čudotvornu juhu od kamena koju mogu pripremiti svaki put kad žele jesti najbolju juhu na svijetu. "

tooooooooooo,e sad idem citati..ovo je za slickicu....:)))

kori, ;))

ema ema emiliiiiiiiiiii-emily, sad mi se slusa ta pjesmica...:)

haha,procitala sam.Idem ja po kamen...:)))sad znam tajnu uspjeha....

he he, ajde, ajde, moreš i malo papra donit, il ćemo to ostavit zvjezdici ? ;))

lipo....i taman tako i je...zanimljivo, da uvik neko nov mora ući u naše živote, da nas podsjeti kako triba nastavit...super...i onda opet živnemo....krenemo...i-opet svega bude...bez "stranaca"-ništa....(čitaj-novih osoba u našim životima)...

evo nosim paketic na svom blogu,samo dok vi otvorite vec ce se stvoriti nesto drugo,ni ja neznam sto hah ah :)

Lijepa i poučna pričica, zajedno je bolje i ljepše uvijek...