čudan čovjek čudnog imena

Pokraj skupog košmara parfema
pola škarnicla od čvaraka
i pola od sira i povrća
jauk praznine u drobu biva ušutkan
toplim kušinima fornetta.

Pothodnikom migolje mirisi i celzijusi
kao predziđe hladnoće na stanici
ljudi iz pozitive kroče u negativno
neinspirativni za Pirandella,
sva su lica ista
autorsko pravo neostvarenih snova
materija i očaj u simbiozi.

Cupkam s noge na nogu
pored šmrkljavih i sitnih Roma
dva tunja i slavuj sleću u ruke
pet kuna milosti i osobnog mira
dok činovnički sivo nebo
sakriva rošade zodijaka.

Smetenost me vraća u toplinu
na trenutak se uhvatim u rostfreiu zida
kutija cigareta, jeftini upaljač,
motoričko hvala i hitam ka zimi
iznad glave tutanj kompozicije
palim detektor želja
smicalicom naivnog praznovjerja
slikam te pred očima.

Kvazistvarnost nas nosi na osmjehu
a konfeti zimske idile lepršaju po zraku
saginješ se i grušaš snijeg
trkom i zagrljajem rušim ti naum
nestašica ravnoteže i sila planete
spajaju nam tijela
fleka smo na bijeloj podlozi
ljubim te, ljubim te, ljubim.

Ovisnost mi dlanom brani plamen
od propuha čistine
smjenjuje te skelet Paromlina
nisam Prevert,
šibice su rijetka nostalgija
jednom bih samo slomio tamu
da ti otrujem izgubljeni dah zadovoljstva
i zapalim cigaretu
nakon što smo vodili ljubav.

:)...

Tri puta sam pročitala ovo...i još ću ..dok ne još nešto ne skontam ..

ne mogu skontat što mi tu ne štima...

kako ste došli od skupog košmara ispod pothodnika cupkanjem s noge na nogu uz smetenost kvazistvarnosti do ovisnosti ? to mi je košmar....

još malo pa će čvarci premašiti cijenu parfema. (fakat sam prerealistična na pjesničkom blogu) :)

oči- palim detektor želja
smicalicom naivnog praznovjerja
slikam te pred očima.....