čudan čovjek čudnog imena

Dođi.
Preko krhotina zaleđenih šapata koje vjetar raznosi u bijesu.
Spusti se s panoa usuda kao zvijezda kojom bogovi me mame.
Ušuškaj misli na moja koljena, razvuci osmijeh crnilom prostora
i pusti da udišem tvoju raščupanu kosu.
Tu si sigurna.
Tu te more ne mogu doseći.
Tu je mrak nevin i bezopasan kao želje djeteta.
I dok kazaljke na zidu cijede dragocjene sate
a ti bodeš bedževe od janjadi na prozirno nebo odlutalih misli
ja ću slušat kako rastu ti krila s nečujnom bojazni u dahu
da ne prenem te iz snova.
Mogao bih i zatomiti disanje i s tobom plutati nirvanom sve do prvih bockanja zore.
Jednostavno je.
Dođi.

..jako lijepe misli..riječi..

opetovano dematiraš uobičajeno, hladnjikavo mišljenje o astrološkim djevicama (jesi li?)
:)

dupla(-:

ja sam "bolja" kombinacija....jednostruka, a cmoljava račica u podznaku, nikad mi ni dosadno, stalno se njih dvije svađaju :)

demantiraš* ("djevičanstvo" na djelu....ne volim felere :))

izuzetak sam očito..(-: