put i povratak

Dakako da sam, mila
i dalje tamo gdje me zelish,
i odakle ne mogu:
(vizualizirajmo sad jedan secirani lesh,
pred dvoranom studenata,
pomijesan sa scenama iz Groundhog day-a,
kao modernu verziju Prometeja.)
 
Poklonio bih sad ti jos neki organ, mila
(jer to je sve sto imam jos za dati)
a da me tko pita, 'koji?'
reci cu mu samo nek' ti kaze,
ponesesh li dovoljno veliku vrecu,
svi su oni tvoji.
 
Samo, sad sam opet tih,
i bez glasnih sam rijeci,
kao da je neko vrijeme opasnih lavina,
sto poteku kad vices glasno,
glasom sto odzvanja,
od kog sve jeci:
 
a zapravo, te zovem.
 

hehe, msi, da cesto smo tolko indoktrinirani tim holivudskim svrsecima, da ih ocekujemo i u RL... uff pohlepe ;))