19.10.
u smiraju kao ovaj,
što baš uskače u kompoziciju silhueta
sa stupova žarulje navlače krinku dana,
mačke se klupčaju ispod prozora
magla se upliće u konture
zamućuje osjenčane kuće,
osjetim kako smo zanemarili noć,
zanijemili pred njenim čudnim svijetom tajni
koji čeka svoje pustolove probdijenih snova
da se obznani kako kontrapunkt umornom bljesku.
možda strah od istine, one što šuti
kad smo sami pred samim sobom,
gura nas u san,
da joj ne unakazimo ljepotu,
odmara nam dan.
19.10.2011. u 20:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar