...
Opušak u zadnjem izdisaju kao zviježđe rasipa se cestom
tamna tišina sobe čuva mi leđa,
ljubav ostavlja suze i prkos u jučer
a s prozora...
S prozora iluminator kasnih sati u punom sjaju,
u mjeni prepunoj sjena
reflektor male noćne muzike ptica.
Kao da su čekale da ljudi utihnu u nesvjesti.
Njihova ljubav i note ne pune tabloide.
Tek ih poneki voajer umirene nutrine
osluhne i s osmjehom nestane u snu.
19.10.2011. u 19:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar