čudan čovjek čudnog imena

Suzi obzor očekivanja.

U trenutku kad se strktura vremena rastegne kao žvaka u dokolici.

dok pušiš kod otvorenog prozora,

pročisti misleni besmisao unikatnim htijenjem,

iskrenom željom,

glasnom, bezvučnom žudnjom.

Sahranu strahove i spoticanja.

Zagrli vjetar bez klišeja,

animalno,

oslobođeno tebe.

Bez svakog znanja vini se

u prostrani boravak snova

i kao list u studenom,

ljuljaj se opuštena ka cilju.

sve je kako mora biti

Jako lijepo... baš kao list na vjetru ..lagano... i sjeda sve na svoje mjesto.....

(zakaj ja cijelo vrijeme doživljavam zelenuruku da mi je susjed..i da ima veze sa Plješivicom.. :)

respekt