male tajne

Možeš li se
Sjetiti,
Kako jedno
Drugom smo
Otkrivali
Nova prostranstva,
Naših srca?
U jednom vremenu,
Držeći nježno
Na dlanu mrak,
Skupljajući ga
U jedan san.
Za riječi velike
Usne bile su
Umorne.
Vatra u kaminu
I iza prozora
U slideshow-u
Prolaze neke naše
Bijele noći.
Po tko zna
Koji put
Zgazili smo
Ponos
I prepustili se
Dodirima
Jedne čarolije
Davne.
Možeš li
Opet osjetiti
Dah naše
Davne ljubavi
Ili si u brončani zid
Pretvorila
Sve godine iza nas?
I možemo li i ti i ja
Pogledati u sablasno
Tinjajuće svjetlo
Zgarišta,
Tamo gdje nekad
Su divljali oceani
U nama?
Osjećamo,
Ali šutjet ćemo...
Uvijek.
I nikada više
Jedno drugom
Kazati nećemo...
Volim te.

evo sam te načeo jupppiiiiiiiiii




ppprrrrrrrrrvvvviiiiiii saaaaaaaaammmmmmmmmmm

imaš dobar film ostavi se iskričetine

Ne gledam TV. Ne gledam filmove. Ne pratim što se događa, jer me ništa ne zanima.

Matok...ova pjesma mi je totalno drugačija od drugih...ne znam zašto nisam osjetila onu tvoju ljubav u njoj.. samo umor i zgaženi ponos... neću te razvlačiti ,opet... ni pjesmu... ali fali mi nešto u njoj...fali mi one nabijenosti emocijama... kao da sam došla na zgarište ljubavi..tako mi se učinilo.. vjerovatno nisam u pravu...

Oči, pjesma i je o zgarištu. A o zgarištu ne možeš pisati kao o vatri, zar ne?
A ako si upoznao vatru, upoznao si i zgarište - ni jedna vječno ne gori.

Onda sam dobro procijenila ...time sam zadovoljna...
I da , ne može onda biti vatre... zato sam i rekla da mi to fali.... naučila sam na tvoje takve pjesme..
A ti se slažeš sa Jesenjinom..Ko je gorio taj ne gori više ...????

Jesenjin?
Nije mi drag. I ne nalazim se u njegovim pjesmama.

Zgarište tinja. I uvijek na njemu može buknuti nova vatra.

E tu sam te čekala... Ni meni se Jesenjin ne sviđa u svim pjesmama..previše je isključiv...

da..moglo bi se reći da može planut vatra na zgarištu...al to nije dobro...

Čini mi se da ta vatra koja plane na zgarištu uvijek ima miris po starom dimu... il bar tragove stare vatre..pepela..kako god... ja volim kad već ugasne vatra ...posut taj pepel il bar skupiti na hrpu (kako kad )..i zapalit novu...nek blista u svom plamenu...

Ovisi Oči, koliki smo mazohisti i volimo se vraćati na staro u ime nekih sretnijih i boljih vremena.
I vratimo se, iako znamo da je to krivo.Potpalimo žar, krenemo, a ni jedna ni druga strana ne vjeruje u tu vatru.
Napisao je Ivo Andrić - da haljina nije ista kad se zakrpi, a kamo li ljubav.

Naravno na nekom drugom mjestu... u nekom drugom vremenu...

Volim Andrića...jako...

a onda bi više to usporedila sa mostovima...

Kad se sruši most ljubavi...prijateljstva ..povjerenja... ne gradim novi na tom mjestu...idem dalje..gdje je rijeka stabilnija..mirnija.. življa..ljepša... srugačija...

Srušene mostove ostavljam za lijepo i dugo sjećanje... i to ima svoju svrhu...kao na Neretvi...

*drugačija

Da, rijeka svoje i dalje vozi. A most možeš sam napraviti - na obalama koje tebi više odgovaraju.

Zar to nije ljepše nego na zgarištima ?

Može biti,ali i ne mora. Sve je to relativno.

I to je točno...sve je realtivno..može , al ne mora bit.... i za sve postoji vrijeme...vrijeme ljubavi..vrijeme neljubavi..vrijeme sreće..nesreće..tuge..veselja... rađanja .umiranja...ratovanja..mirenja.... itd....

I onda kad mi nismo u tom vremenu....

I tu dolazimo do onoga, koliko zapravo imamo sreće biti na pravoj obali, na pravoj rijeci u pravom vremenu...

Onoliko koliko mislimo u tom trenutku ...

Da, to bi trebalo biti u nama.

Nekad mislimo da nas je sva sreća svijeta potrefila.. da smo baš tu na tom mjestu... a onda shvatiš da si krivo procijenio... a nekad misliš da si na krivom mjestu u krivo vrijeme...a ispadne da je to ono pravo...
To ne znači da je sve zavaravanje... nekad i dobro procijenimo...

Koliko nama koristi zavaravanje ?...zapravo , otkriće da smo se zavarali ?...Ništa. Ima li puta natrag ? Nema. Ima samo naprijed... mada bi trebalo malo uočit znakove pored puta... misliš li i ti to ?

Mišljenja sam da procjena dobra ili loša dolazi od stava kako sami sebe doživljavamo. Nije dobro ni pretjerano se cijeniti, ni pretjerano se omalovažavati.

Zavaravanje, kažeš...svatko ima takvih trenutaka u životu. Radi utjehe, ovoga ilo onoga, nije toliko bitno. Ali zaboravljamo pri tome da zavaravanjem sebe gazimo, otežavamo sami sebi. Znakovi pored puta postoje - uvijek. Nekad ih vidimo, a ne registriramo u mentalnom sklopu, jer ih ne želimo vidjeti, uvjereni u (ne)ispravnost onoga što činimo. nekada ih jednostavno ne vidimo, zaslijepljeni vjerom u ono ka čemu kročimo...

Kako ti sad možeš poistovjetiti stav o sebi sa situacijom u kojoj se nalaziš??..malo mi je to nejasno...

Nekada mi se čini da zapravo i ne krećemo se. Samo stojimo u vremenu i vrijeme i događaji koje ono nosi nas oblikuje. Poput stijene na obali mora. Tu je tko zna otkada, ali more, valovi, oblikuju je. Ona stoji, nepokretna, nepomična, a opet vrijeme i sile prirode je oblikuju. Možda je tako i sa nama....

OK..ovo sa zavaravanjem smo se složili... tu smo negdje... ali ovo stav o sebi..ne ide mi to...

Moje mišljenje je sutprotno tvome...za mene su more i stijena postojani..a mi prolazni...

pojasniću ti ovo o stavu...Moj stav o meni nema veze sa mojim mišljenjem o situaciji u kojoj se nalazim..procjenjujem situaciju...događaj kako utiče na mene.. ili ja na njega.. svejedno.. jer događaji su različiti..a moj stav o sebi je isti..uvijek isti..

More se može rasušiti..stijena se može urušiti..nema postojanosti na ovom svijetu. Živo, neživo, sve ima svoj rok trajanja i podložno je vremenu, koje mu mijenja bitno agregatno stanje, a time, fizionomiju, smisao i oblik..da postoji što vječno, Zepter ne bi onda davao garanciju 100 godina na posuđe, nego doživotnu.

Da, stav je isti, ali nije vjećan. Odnijet ćeš ga sa sobom, dva metra ispod zemlje. Može se kazati,da nastaviti ću živjeti, u svoj djeci, kroz svoju djecu, u sjećanjima okolne, prijatelja rodbine, ali ti kao ti, nežeš više posotjati. A sjećanje i lijepa uspomena i nije neki sigurni jamac da bi tvoj stav o tebi opstao poslije tebe.

Znaš što..??....meni su glupe klasifikacije tipa ...vječno..savršeno... ne leži mi to....
Ništa mi o tome ne znamo... samo nagađamo...

Mi vidimo ono što mislimo da vidimo...a jel to to ??

Pa naravno da će moj stav o meni biti živ samo dok sam ja živa..što će mi stav ako sam mrtva?.. ne kužim ..

Da, radi se o nagađanju..što znači vječno? Da li postoji? Vječno bi slijedom nekih razmišljanja značilo da neđto stoji, da se ne razvija, da je bilo,jei biti će...a opet, sve zakonitosti vežemo za svemir i naše poimanje njega, o kojem opet ne znamo ništa, znamo jedino da se širi, i neke matematičke i fizičke zakonitosti su podređene upravo tom širenju...a što ako se ispostavi da se ne širi? Što onda?

e, jeste se upleli, a oboje isto pričate :)))

Vezano za stav - smatram da nije dobor uvije imati isti stav o samom sebi. Svijet se mijenja, okolina se mijenja, odrastaš, ulaziš u godine u koje ulaziš, ideš polako ali sigurno prema kraju..ne može ti stav o samom sebi biti isti sa trideset godina života i sa četrdeset.

I meni se čini Crystal.

samo s različitog stanovišta, s različitog lokusa :)

naravno da ne može, matok...to je jasno kao dan...nisam ni mislila da je stav jedan te isti..nego da uvijek imam stav o sebi.. krivo sam se izrazila... ali ti se sad pokušavaš izvuć..a ne dam ti to...ajde ..šta će mi stav ako sam mrtva?... moja stav o sebi gradim godinama , zahvaljujući svemu što me okuržuje..dodiruje..pogađa i zaobilazi..sve ima svoje uticaje.. jel tak ?

Naravno.Pričamo o istom kruhu, kojeg jedemo. Ali ne može meni i njoj okus biti isti. I to je u redu.

crystal.... :))))...pomozi malo...uplićemo se ko pile u kučine...:)))

oči, ako godinama gradiš stav o sebi, taj se stav mora, logično, mijenjati :))

To sa smrću, spomenuto je uzgred, u kontekstu prolaznosti. Ne o tebi, kao o tebi.

I povuci matok ono što si rekao za more i stijene...ajde...

U odnosu na nas oni su vječni... pa i ta ljubav mora i stijene je vječna...najljepši ljubavni čin je razbijanje vala o stijenu..ko koga više voli ? ko više uživa ??...more ili stijena... osjetiš ti tu snagu ljubavi ???

ali, oči, ni more nije vječno, mora presušuju, eto ti panonskog
ni stijene, to se krši, everest je svake godine za par centimetara niži
samo mijena stalna jest :)

a berezin je samo ekstreman i prekoncizan :D

Ne mogu to povući, jer je tako...da u odnosu na nas su vječni, ali nisu u odnosu na prirodu vječni, kad je priroda ta koja diktira raspored i bivstvovanje svega na ovom planetu.
Zato ne mogu to povući.
Druga je priča koliko smo mi maleni naspram ljepote koju je priroda u stanju stvoriti i u svojoj milosti dugo vremena držati na zemlji.
Ali da je vječno u kontekstu konstantnosti, nije...

matok je rekao da nitša nije vječno..tu se slažem...samo sam upotrijebila njegovu riječ...vječnost mi ništa ne znači u ovom mom kratkom vremenu...

Crystal pa to pokušavam objasniti.
Bilo jednom Panonsko more, a sad ga nema.
Gdje je tu vječnost?
Zapadna obala Afrike je bila spojena sa istočnom obalom Amerike, činili su cjelinu, pa ih je priroda razdvojila.
Nem avječnog.
Postoji samo ovo što su Oči spomenule - gradacija u odnosu na nešto.

vid sad ovo..??..približili smo se u razmišljanjima ?!.. sad ću još počet kao ti misliti...crystal pomagaj...!!...
Uh..ti već misliš kao on ...:))))))

ne paničari, oči, od početka su to vrlo srodne misli :)))

Ajmo ovako probat....jel vječno vrijeme ??...moglo bi bit...

Jesu li vječne promjene ?...mogle bi bit...

Sve je relativno u odnosu na nešto...

A more..stijene..rijeke..planine...to su samo dijelovi nečega....sklone promjenama...

Crystal...vidim ..vidim...moje oči to vide... misli mi lete.... ka istim mislima...:)))

Oči, tu smo se složili. Pa napisao sam da se radi o stupnjevanju. To je u redu.

eto :))) na istoj smo stranici :)))

Na kojem smo sad nivou ? :)))

U redu dame moje, hoćemo li onda kraju privesti ovu diskusiju i povući se u krevet?

Polako se približavam horizontalnom nivou.

matok...jel ja tebe razvlačim ?...mislim..mogu ja ovak do zore..ako tebi ne smeta...

točno sam osjetila da ne može više...

pa krenulo se u krug :))

Samo se ti baci u horizontalu...i digni ju na viši nivo... :)) ...jad..puštam te ...

Sve u redu Oči, samo sam imao poprilično naporan dan. Rado ćemo nastaviti sutra ako želiš.

*ajd (bmti nokte ! )

Svakako nastavljamo Oči, mada mi se čini da se vrtimo u krug. Pričamo o istom, drugačijim riječima.
Laku noć vam želim.

Jedva čekam... al prvo recitacija...pa monolog/dijalog...važi...laku noć...:)))

Tnx. na diskusiji...:))

Može, ja sam uvijek za.
Vidimo se.

I tebi crystal... laku noć...:))))

noć :)