(s)word
Utihnuli smo.
I s nama glazba.
Ostala je samo
Tišina.
I pucketavi zvuk
Longplejke
Koja je odvrtjela
Završnu kadencu
Našeg susreta.
Ne želim znati
U što su ti
Obojane misli
Dok izgubljeno
Gledaš kroz mene.
Poput mene si.
Ciljaš oprezno
I gađaš precizno.
Hladnokrvnošću
Koja topi
Jasnu namjeru
Optočenu ledom
U mojim grudima.
I prvi put
Osjetio sam,
Kako je to
Kad netko
Savršeno barata
Mačem
Napravljenim
Posebno za mene.
Kaljenim bolnim
Vatrama,
Slomljenih duša
Nekih mojih
Priča.
Mogao sam
Prekinuti tišinu.
I pričati ti
O prokletstvu.
Krvavim dlanovima
I oduzetim stopalima.
O tome da davno već
Ništa ne sanjam,
Osim što ponekad,
U snu, osjetim
Da sam blizu nečega.
Znam u što su
Obojane moje misli...
I zadržat ću taj
Trenutak,
Osjećaj olakšanja
Dok nježno
Me ubijaš
U bojama kraja.
12.10.2011. u 22:12 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
mislim da sad tu treba opalit rammstein :)))
Autor: CrystalClear | 12.10.2011. u 23:10 | opcije
Jak si.Jake metafore, srednjevjekovni ugođaj,uživah u tvojoj poeziji.
Autor: CrnaKraljicaSjevera | 13.10.2011. u 20:24 | opcije