....predobro

http://www.youtube.com/watch?v=jjOQac1vOEc&feature=related

Sto je to duša? Svi je imamo, osjecamo , ali za neke govorimo da je nemaju. Da li smo u to sigurni ? Da li poznajemo dubinu duše svoje ili onog drugog ? Puno pitanja oko jedne rici, puno mozda i odgovora, ali ne vjerujem u neko suglasje. Jedsn covjek jedna dusa, svako poseban, cudniji, drugaciji , sretniji, veseliji , tuzniji… Da li je dusa ogledalo naseg kaktera, nasih zelja i potreba, zivotnih navika… moguce je, jer dusa je jedan paket u kojemu je spremljena nasa osobnost i posebnost. Ona je kao ljubav, nit se trži , nit kupuje.. a često je odsutna i samuje.. skriva se, srami se.. koga.. nas.. ili onih oko nas.. ili je samo plaha i osjetljiva, na sva naša ljudska zagađenja , tijela i jezika , djela i nedjela, nečinjenja i grijeha. Da li dusa razumije sto je grijeh? Mozda, ali grijesiti je svojstveno covjeku, bilo i biti ce. Razloge mozda i znamo, mozda se pravimo da ne znamo, ali pocesto su oni lijek za dušu. Ne znam ni za sebe imam li ja dusu, mozda sam je pogubio, mozda se nadam da je vise nikada ne imam. Ranjena je i opustosena. Vjerujem da nisam sam. Utjeha je sestra od nade. Nada je besmrtna, osim ako nije umrla. Moja nada jos zivi, otezano dise, ali nije prestala traziti srodnu dušu, jer je treba i zeli. Moja dusa je upraznjena za drugu polovicu srodne duse. Dvije polovice daju jednu nerazdvojivu cjelinu. Tada je dusa dobila zivot i neki novi smisao. Dusa je zivot sa srecom i osmjehom.