Non quis, sed quid

“Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
i brda joj i dol;
gdje raj da ovaj prostrem,
uzalud svijet prosim,
i ... gutam svoju bol !
Link
O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
to moj je, moj je dom ! ” (S.S.Kranjčević)

ma cmok za ovo

nije u redu s ovim nickom, ali drugog nemam, jel

"
Moja je soba tako jadno mala
Ja ne bih u njoj izdržati mog'o.
Da mi oči ne sanjaju budne
Al' ne ropćem, sudbini velim: hvala;
Što mojoj bijedi čudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ručo samo čaj
Al' vlažna blagost sja u mome oku.
Ja opet mislim na svoj rodni kraj
I čeznja preobrazava mi javu:
Sa Quaija mjesto Seine čujem Savu
I Tuškanac mi šumi iz aleja.

Na domovini dvostruka je sjena:
Baca je Pešta, baca je Beć.
Ona je sva u crno zavijena
Ne čuje, majko, niko tvoju riječ!
Šumori, diše more, teče Drava,
A između njih jedna zemlja spava.

Pod vedrim nebom slobodnog Pariza
Koliko puta tuga me je srela
U vrevi Etoillea, Saint-Michelea!
O Bože, tu treba biti jak.
U tome svjetlu još me više boli
Rođene moje grude gluhi mrak.

Udišem Pariz, smjelim bijegom spasih
Slobodnu dušu, ali ja sam sin,
A mojoj majci sve su sjede vlasi.
Ja žene nemam, a ni druga nemam.
Što još imadem? Samo jezik svoj
U koji život svoga srca spremam.

Zanosi, misli, ritmovi i rime!
Ja bezimen u bezimenu mnoštvu
Daleko negdje sebi stičem ime
I muku mučim samca-dezertera,
Što zabranjenu domovinu sanja
Na hartiji, u potezima pera.

Pero, ta mala, ta obična stvar
A kako živa, kako puna snage.
Kad iz njeg' teće novih riječi dar
Omamljuje me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
I sja i grije i vraća mi vjeru.

O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja bajko, ti moja davnino
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Gle, jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji no kraljevi ga daju
I sav je ljubav, pobuna i žar.

Ja skoro prosjak duh slobode širim
Pa i nem'o na svom grobu svijeću
Ja neću, neću da se smirim.
K'o svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim, ja trubač sa Seine!

Što mi je plaća? Mržnja gmizavaca
Što svoje blato lijepe o moj glas
Al' ja pred licem doma stojim vedar
Za hljeb slobode prilažem svoj klas.
Zar nije zlatan i bogat i jedar?"

;) **

i još jedna gaenijalna
igor zaman - Kletva
tu pjesmu su i na stranicama hvidra-e cenzurirali. sramota.
mali poginuo s 20 i nešto

"Spokoj je tu,

Umjesto nas neka vjetar

Topole njiše.

Pamtiš li Srbine crvenu rijeku

Što nam iz grudi teče.

Ako još živiš – osluhni zvuke –

To naše usne mole.

Crne „ustaške“ križeve zapali na

Vidovdansko veče.

Pamtiš li Srbine crvenu rijeku

Što nam iz srca teče.

Otvorene oči smirivamo od gladnih sjenki prošlosti.

Ne, ne vjerujte tišini što se umjesto nas javlja.

U bijele tvrđave mramora

Zaključajte nam dobro kosti.

Mogle bi mrtve ustaše da se napiju zdravlja.

Umjesto nas neka Haad podzemljem vlada.

Pamtiš li Srbine krvavu rijeku

Što nam iz grudi teče.

Umjesto nas neka Bog grobnicama vlada.



Pamtiš li Srbine krvavu rijeku

Što nam iz grudi teče.

Nevini grobovi.

Sram.

Spokoj.

Spokoj je tu,

Umjesto nas neka crv kosturom vlada.

Ako još živiš osluhni jecaj –

To naše usne mole.

Ne, ne vjerujte tišini

Što se umjesto nas javlja"

najdraža domoljubna pjesma mi je moj dom.
krasan izbor za današnji dan!