....korozo je imalo svoj red, neki svoj uhodani sled, dobro se znalo tko probija led

.....na našem korzu jutros satovi su stali,


na trenutak,

zaustavljeni u vremenu, spoznali smo sebe,

u ogledalu stranca,

zaboravljeno pronašli smo lice,

izgubljenu dušu.
 
... prolazi vrijeme, na našem korzu,


ispisujuć tragove, najfinije bore,

što lica nam krase, izjutra,

ta sjećanja, davno prošlih dana,

 osmijeh nam na lice vrate,

 dok duša leti poput ptice.

16.07.2003. u 19:23   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar

Pravilnik o upotrebi kolačića

Internet kolačiće/cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja
kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez njih.
Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje istih. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.