čudan čovjek čudnog imena

Rano je, sirovo jutro
s prvim zalogajem Sunca.

Prebacuješ snove na desni bok.
Golo nesavršenstvo,
napola pod suvišnom plahtom
smireno mi diše pred očima.

Istina ne čini buku.
Osjećaj mi vodi ruku.

Lancun poetično odlazi
s osekom stida.
Plima je nagosti.
Želja te skida.

Sprudovi kralježaka
iščezuju na polutkama
tvoje zibajuće koketerije
kojom raduješ ulične voajere.

Meka ti je koža.
Guza s otočjem poljubaca.
Nesvjesna te požuda izvrće na leđa
jezikom lizne usne
darežljivo nudi bedra.

ot..vo..ri.. oči
ulazim u tebe slogovima

Dobro ti jutro
Oprosti što sam te budio.
U deficitu sam kontrole
kad si najnevinije skvrčena kraj mene.

Ajme bože ...ljepšeg buđenja ne vidjeh ovdje...:)))

Odoh dalje raditi...al ovo mi nije trebalo ..sad....:))))

lijepo....a neki stihovi prekrasni u svojoj jednostavnosti....

slo-go-vi-ma.

ni meni..:))