...
Sjećanje na tebe noćas mi je korisno
i vodi mi ruku putem prepona kao gladnog slijepca
ka prostrtoj gozbi naslade.
Ubirem plodove s oblih sljemena tvojih grudiju .
Pohotno i nezasitno.
Dlanom milujem obelisk moje požude
dok izranjaš iza nabora zastora probuđenih uspomena.
Dahom zamagljujem prozore nemirnih snova
dok kročim stopama prstiju po luku tvojih svinutih leđa.
Neću još dugo...
Tek kratak pogled na žubor našeg srastanja.
Gubiš se u vrisku prosipanog sjemena
izbrisana trzajima konačnosti opuštenog falusa.
Oprosti što ti kradem tijelo dok umirena ležiš
ispod baldahina snovilenda.
01.10.2011. u 13:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar