čudan čovjek čudnog imena

Protezes tijelo koje s jutrom se ljubi

i prasina snova iz oka se gubi dok ja ponirem u bezdane sanja

tada mi daljina izgleda manja

i pruzam ruku po mekoci pamuka

koja jedina lezi uz mene

i skriva slast ljubavnih jauka i uzdahe neke daleke zene.

Ti umivas lice pred zrcalom istine

i vodom okrjepljen pogled se budi

dok zelim da kap sam sto klizi niz padine

da smoci tvoje drhtave grudi...

i mozda me osjetis u trncima koze

jer u miru mog tijela zelje se mnoze

prilazim ti kao sablast pohote

i rasipam poljupce na gola leda,

gubim se usred tvoje ljepote

vidim te iza sklopljenih vjeda

uoblicen u tvoje prste

letim kroz raskos mekih oblina i nestajem,

guta me tvoja gladna nutrina

razapinjem krijepost nevine zore

na bedra tvoja koja sa strascu se bore

i padam pred oltar tvog toplog i vlaznog hrama...

dok znoj mi napusta pore...

ja sam u tebi,ti nisi sama...

lijepo ..

hvala

opipljivo :)