put i povratak

(...sam imao ujutro... ufff nije bash neki feeling, ono i tikva je kuckala - kuc-kuc. morat cu manje pit.)
Ne zelim ti biti mentor, ni ti to ne mozes tako. I ne zelis da podilazim svim tvojim slabostima, a ni ja to ne zelim. Znam da sam previse tolerantan, i uvijek cu biti prema slabima. Ali ne razgovaram sa zlocestima. A mislim da je zlocesto popustati onom sto je slabo, u nama samima. To naime, ja tako vidim...
Evo ti stoga jedan udarac shtapom, i jedna mrkva, za put :-)
(osim, osim ako ti ne vjerujesh zbog nekog cudnog razloga u digitalno razotkrivanje ? Mislish: ako je tvoje tijelo tamo, nece moci pobjeci? Neces li moci lagati u oci? Ili mislis da neces moci ustuknuti? Bih li trebao ici na meeting, hm? Namamljen? ;)
 

namami se... u ocima se krije sva istina... i toplina koja nam dusu grije... namami se, obavezno, zaviri u te oci i vrati nam se nasmijan ;))

kokili... nisam sasvim uvjeren. da iskren budem, uopce nisam. svejedno je. pisao ili gledao u oci, svejedno, covjek (takorekuc zena) uvijek se moze povuc use, i htjet da ju se dalje zamishlja ... bah.

nemoj mi raci da se bojis... da neces naci ono sto zelis ili da ces bas to naci? ako je pogled otvoren, ne mozes nista skriti... tek kad se vjedje spuste... ne daj da se spuste, zaviri...

bla, koke. rijeci su za vjetar.

ah... meni kazes... znam... samo pokusavam, bar tebe uvjeriti...

uvjeravanje je suprotno od vjere. :(

e jebi ga, samo zelim da nadjes vjeru u sebi i u sebe...

kako rekoshe, jedini nacin da se koga sto nauci je primjerom.

stvarno cu te nalupati po turu! ;P

da istina boli, cak i kad ju se izrece ;))))

ja se bar trudim... pokusavam... ono sto mogu... cak i svezanim rukama... (bem ti, sad ce netko odmah pomisliti na perverzije)