...
Duboka brazda sumnje
bridi na polju nadanja.
Grijem ruke na cvrkutu osvita.
U tom nedonošću dana
puderom optimizma
krpam brazgotinu.
Vjerujem u nas,
u hrabrost da vratimo
raj konfisciran od pohlepe.
Božja smo djeca bez rodovnika.
Trebamo samo Sinova muda,
perpetum mobile vjere
i smislenost Oca,
dobrotu i radost kreacije
bez nakane uništenja.
Raščlanimo dva na
jedan i jedan.
Ti trebaš ljubav kao i ja, zar ne?
18.09.2011. u 13:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ne.Ljubav ne trebam.
Autor: CrnaKraljicaSjevera | 18.09.2011. u 13:17 | opcije
ja trebam ljubav.......ali bez sminkanja i pudera..
Autor: mani-price | 18.09.2011. u 13:59 | opcije
golu ...do kosti .......jadnu i ponosnu ,divlju i maznu........onakvu kakva samo ljubav moze biti .......od ljepote da boli..
Autor: mani-price | 18.09.2011. u 14:00 | opcije
respekt
Autor: lanena- | 18.09.2011. u 14:02 | opcije
Svaka čast, poezija je poezija. Al idemo sad onak realno. Jutro se zbudim i pitam onog svog kak je, a on meni odgovori:
"Grijem ruke na cvrkutu osvita.
U tom nedonošću dana
puderom optimizma
krpam brazgotinu"
Prvo bi mu zmjerila temperaturu, pogledala da nije jel ose suhe gljive iz špajze..a ak bi nastavil u sličnom tonu bome bi zvala hitnu...
Autor: pognioci | 18.09.2011. u 14:58 | opcije
kaj nije jednostavnije da pomisliš kako ti je dragi pjesnik?
Autor: zelenaruka | 19.09.2011. u 17:27 | opcije