čudan čovjek čudnog imena

Pažljivo,
dosljedan sitničavosti zodijačkog odabira,
vršcima prstiju utišavam feromone na njenom trbuhu.
Krotim energiju požude.

Pa, naočigled preslab za suzdržanost,
čvrsto joj primam obraze,
grizem vrat, usnu
-mali trag krvi draži mi nepce-
dok mitska vulva upija poraze,
posrnula očekivanja,
konture stvarnosti.

Gledam je u oči.
Vidim štovanje užitka,
doticaj oslobođene zvijeri.
Znam, pobjegla bi,
da joj trunom istine dodirnem uho,
nekim nježnim citatom,
svojom tugom i strahom.

Mene u njoj nema kao kompleta.
Kurac je njena furka.

Nije, samo se tako pretvara.