Onako, usput

  Sinoć je jedan veći dio grada bio blokiran,naoružani policajci posvuda po gradu čuvali su pod naoružanjem prilaze nekim dijelovima grada....
  Po izlasku iz firme autobus, kojim se vraćamo kućama nije vozio uobičajenim pravcima, nekakav čudan osjećaj, straha, neizvjesnosti svih nas je prožimao....Šta se uopće dogodilo, u blizini je banka možda je pljačka... ubojstvo????
   I na žalost bilo je ovo drugo, jedan policajac ubijen,ubio ga je neki narkoman,diler kojeg je pokušavao privesti, nedugo iza toga otišla sam u jedan Fast food blizu kuće, nekakve grozne face proširenih zjenica stajale su u redu..
.Koji užas, koji šljam, i neka mi netko sada kaže da treba imati razumijevanje za takve ljude, da im treba pomoći, tko će sada pomoći obitelji tog poginulog policajca, njegovoj djeci, a ima ih dvoje ... Prezirem ih, uopće prezirem sve što sam sebi radiš iz kukavičluka, i straha da se suočiš sa životom... jednostavno prezirem!!!

treba im pomoci i lijeciti ih..., ali u izolaciji...

a šta se čudiš..čovik se fura iz dva razloga..ili mu je bilo predobro u životu, pa se iz čiste objesti drogira, ili mu je život bija u totalnon kurcu..bilo kako bilo drogiranje je individualna odluka a pogotovo danas kad više manje svi znamo koje su posljedice drogiranja...to šta se sinoć desilo..žaj mi je obitelji poginulog policajca, ali za takv stanje i puno droge na ulici kriva je dobrim djelom i država..pa ruku na srce javna je tajna da se domovinski rat dobrin djelon financira upravo od preprodaje droge...

Takvim indiferentnim stavom koje si mi pomalo imamo, u biti podržavamo sve to što se događa, vrlo mali broj ljudi, kao ovaj policajac tome pokušava stati na kraj, ali vidiš kako završava, a onaj koji ga je bez po muke ubio, kao i mnogi koji se time bave, boli đon za ono što su napravili danas, sutra,bilo kad jer ibt će na žalost još toga... Nedavno sam imala prilike čuti jednoga kako kaže"Jebe mi se što tko misli"", to sve kazuje zar ne???

ne pazi ja neman indiferentni stav...mogu ja pizdit protiv svega negativnog šta se događa u društvu, ali ćemu..ko san ja i koliko bi se moj glas čuja..ne bi se čuja ništa i niti išta možemo napraviti osin zaštiti obitelj a pogotovo dicu od tih sranja i to se smatra uspjehom..vrimena su takva kakva jesu i svako gleda sebe i svoju obitelj..nema mista ni vrimena ni živaca da brineš o nekom drugon i negovin problemima...a i taj policajac..svaka čast njemu ali on je radija svoj posa i izabravši to zvanje mora je biti svjestan visokog stupnja rizika svog posla...otkako je hrvatski narod odreka se socijalizma ka društvenog uređenja i prihvatija kapitalizam automatski je i prihvatija i sve one loše stvari što donosi...a to su i sida i narkomanija, pedofilija i još mnoge negativne stvari koje se pojavljuju i šire zahvaljujući otvorenosti prema svitu i mlakom stavu državne politike koju je briga za probleme malog čovika i koja je orjentirana prvenstveno na zadovoljavanje potriba ljudi koji obnašaju vlast...

Ma u svemu imaš pravo, ali eto kad ne možeš ništa drugo onda dođeš na jedno ovakvo misto, i napišeš ono što te muči... promjeniti ništa ne možeš, ograditi se od svega toga možeš, ai izbjegavati svih i sve za koje misliš da bi s tim mogli imati bilo kakve veze....