čudan čovjek čudnog imena

Kad nam se sretnu prsti
u bestjelesnim sferama snova,
tama mi postaje teška
a tijelo u lancima požude
podiže posrnulo sjećanje.
kad te poljubim tamo,
gdje su ograničenja autsajder,
koža te osjeća,
oči te promatraju
dok grizeš usnu i suzdržavaš suze
na slatkom kraju spajanja.
Pa ti s prvom paučinom jutra
vidim leđa
i raspletenu, neurednu kosu,
kako nestaju bučno
iza sumaglice tramvajskog stakla.

U ovakva suluda buđenja
rujem po ladicama memorije,
da se uhvatim fragmentom
užitka
za uzdižuće skute dana.

Umivam krmelje
pa zurim u lice.
Nema bora dvostrukog života.
Strast ne poznaje kajanje.
Ljubav je vješta u krinkama i
trajanjima
od sitnih intervala minuta do
čitavog života .
Ona je tu.
U meni.

ja pročitala kad te poljubim tamo di si ograničena.
prva asocijacija - u glavu

lijepo ...