čudan čovjek čudnog imena

omekšan Arsenom, razbijenog garda,

u opoziciji optimizma,

krotim melankoliju,

mute na daljinskom budi pogled,

Plješivica iza krošanja gaja,

realna naiva na staklu balkonskih vrata,

krhka kao propuštena sreća.

Grlim te, nježno,

vjetrom,

da te ne propustim niti trenutka

niti jedan jedini trenutak...

Uvijek mi je prečudno što ovdje tračeraj prolazi a najbest art uradci imaju par komentara ako i toliko :)