čudan čovjek čudnog imena

Kameni anđeo u polusjeni mirogojske smreke
ogoljenog dekoltea,
hladnih oblina žene,
ukrštenih ruku na koljenima,
u stanju statičnog očaja,
i beživotnog pogleda ka bestjelesnom,
ka srebrnom nebu,
s krilima uklesanim tik pred sklapanje
grije mi tijelo dok palim cigaretu.

lelujavim mislima
nosi me k tebi,
tužnoj i prestrašenoj,
da te nasmijem utjehom
i ohrabrim nadom.

imas osmijeh od mene .. i drago mi je da si tu .. i da pises ..

i da te pokrijem
da ti hladno nije