put i povratak

Udaljenost moja uvijek je kratkoga daha
pa evo vec opet bih
htio, u obliku zvjezdanog praha
past' ti na trepavice,
zaklopit ti oci,
sanjati s tobom, u nasoj samoci.
 
I jos bih htio, bas bih jos sada
htio ti opet sjesti za vrat,
glumit' opet k'o zvjezdana sestrica da si,
k'o da sam ti onaj zvjezdani brat,
pa bih jos, a tesko mi i to krit'
cudno bih se svio, samo da te mognem poljubit'.
(Ma i unatoc tom strahu od pada.)
 
No, dobro je ovako, dok ne ocekujem previse,
kad ne trazim vise no sto dobit' mogu.
I zbilja, pitam se jel' ti ja pomazem ovim zaista rasti,
il' maskiram te u onu zimsku Maru, Babu Rogu?
 
O tome misli, mila Beatrice,
nakon sto sljedeci put' si damo pasti,
i zimskim cvijecem kad odlucimo grob taj ljubavi nase opet ukrasit' 
imaj na umu da imam na umu,
(a sto vitez svaki trebao bi znati,)
nitko princezu, a ni njega samog, od nje same
ne moze spasit',
koliko god ona to htjela, od svih nas
i koliko god izgledala vesela,
u toj leprsavoj haljinici,
kao jucer, opet,
i danas.
 
Kako naivno i kako glupo: ne pomaze mi znati,
jer dakako, ja znam da ja sam taj,
'Opet, opet' suprotno od gavrana pjevam,
jer ja ne poznajem nas kraj.
(Al' reklo bi se, to je moj problem i ja ga moram rijesit',
u nekoj stvarnosti pokusat se tjesit',
pustiti te da ides, gdje te put nosi,
zaboravit' pritom da te nos, i da me srce zebe,
otici, otici od mog problema, sna
o odgovornosti za tvoju radost, i za tebe
zaploviti tiho, opet s vjetrom u kosi,
Kad bih znao prestati misliti ja da sam taj...
 
Ne, princezo, ja nisam princ tvoj,
ja tek sam glasnik, tek pazh, kako se i predstavih,
i trebao bih, umjesto Vasim dokonim zeljama
sa sluskinjama, jedrim kuharicama
potrazit radost, i mir svoj.
 
Jer, biti sto nisi, na polozaju krivom
ne donosi radost nikom zivom;
Ulogu svoju, pa makar i malu, prihvatit valja,
i odigrat vjesto, do kraja.
To je sva ljepota
naseg malog, nezvjezdanog zivota.
 
Al' cemu prica, cemu bol, ionako ne biram
nista, i sve ide, kao po planu,
ususret tom,
danasnjem danu.
 
'Opet i opet' pjevam kao gavran naopaki:
'opet' i 'jednom' da postat ce nam
isto, i bit ce nam svejedno,
il' cemo, ah prokleto zrno, sto zeljom ga zovem,
i drugo nego u pjesmi, gdje prostori su odvec narasli, i odvec tijesni,
postati il' ostati mozda, nakraju
zajedno,
jedno?
 

hehe... sto volem afirmacije, hih :)

hehe, e a zakaj si ti tak otrovna, lizistrato? nest nisi zadovoljna, ili kae? (uostalom moji problemi nisu nikad tako zanimljivi kao tudji, hehe:)

imas nekog cije probleme zelis rjesavat? jel' to tvoj problem? uhm? ili kaj?

haha... svashta. i sto ces nakraju s tim silnim vremenom lizo mala? i nisi mi odgovorila, naime, gdje li je istost teskoce? u sumnji? okej, onda citaj i rasti. i sumnjaj dalje...

ja bih naime pomislio da je citanje nacin za nerad, ne djelovanje.

hm, pa i nije mi neka razmjena, znash... ?!

pa da, velim, nije bas zabavno tako. nije bash. uostalom, pitam se za sto to zahvaljujes zapravo? ja naime uopce nisam samodovoljan, kako se vidi, zar ne?

mhm, da, uvijek se iz daljine bolje vidi, jelte... pitanje je jos samo da li vidis ono kaj si naumila vidit. ...al bozemoj, ovo je vec nagovaranje, tuzno je to...

kaj sam te ja to nagovorio da gledas? pitam se.

mislish, oDgovoriti? ufff nist te ne razmem, sva si zackoljasta...

haha sam me zajebavaj... daj daj. ionak bolje tak neK nikak.

e bas jesi kucka. tako da znas. :(

pa da, mislim da bi se to i meni moglo vise dopast. hehe may the circle be unbroken, ha? (ah, kak to covjek sa smijeshkom zamislja da jad nestaje, a nije tak...)