put i povratak

I iako te ne poznam,
iako te ne vidim,
iako je tesko sav taj san
nositi sam,
svaki put kada se vracam
malo te vise znam,
i poznam se malo vise.
 
I svaki nas teski korak
zapravo volim,
premda me bas boli
sve to lijepo sto smo trebali podijeliti,
svu radost koju si nismo ispricali,
sve te nade koje smo nakraju morali pospremiti
u zaborav.
 
Tu sad sjedi ta dvojba:
izmedju veselja rasta
i groblja snova, i te duboke zalosti.
A da me se sad pita
sto si za ovu godinu zelim,
rekao bih da sanjam samo jedno:
dalje rasti, skupa,
i u radosti.
 
(A zapravo, ako tako bas nikako nemre, dobro je i ovako, dobro je dok se trudimo, nesto valjda i ucimo? :)
 

kad malo bolje razmislim, pa u svemu i je najljepse iscekivanje...

je, lijepo, lijepo...

ma znash, sve je to okej, kad se pocme olako shFacat .... heh;) a i znas, brojne uspjesne kompenzacije i nacini izrazavanja sebe ili se su nam tak fino ukorijenjeni. ma uostalom, ima log o tom, in no time, though.