The restaurant at the end of the multiverse

Šetao sam večeras... Sinoć... Dugo... Nisam zapravo ni šetao koliko sam hodao. Imao sam prilike razmišljati, sâm u tišini i prije toga kroz razgovor, iako se možda tebi nije tako činilo. Otvorene su neke stare rane, obostrano, nisam siguran ni koliko je to bilo dobro za oboje. Nisi pustila, znaš to i sama. I pogodi što - nisam ni ja u potpunosti. Nešto nedostaje. Možda sam previše ponosan (i glup) da to izjavim, možda tako i ne mislim. Ne znam.

Neće ni tebi ovaj blog biti jasan, ako ga uopće pročitaš, kao ni drugima koji će ga čitati (i vjerojatno sve krivo shvatiti)...

Ti si bar pokušala svoj aktiv (nadam se, rekla si da hoćeš), a meni ego ne dozvoljava pasiv; osjećao bih se kao da to traži nastavak sumornosti o kojoj smo pričali u Tkalči pred nekoliko sati. Trebao bih to učiniti, vjerojatno je ljudski, ali sam u tvojoj situaciji tišine, lakše je. Mislim, ne želim ništa više od izricanja tri obične riječi, no siguran sam da će biti protumačene krivo. Stoga ih i ne izričem. Možda nisam dovoljno hrabar. Možda nisam pustio. Možda nisam dovoljno jak. Možda se nisam u stanju nositi s kratkim, jakim nemirom već moj mazohizam izbija na površinu i prihvaća loša sjećanja kao neizbježna i vječna. Možda.

Ironično, zar ne?

Eh, Fors, svi ste vi muškarci isti izgleda, koliko sam shvatila bojiš se bola, jasnih i bolnih osjećaja, baš ste svi isti, propuštate onu koju bi možda mogli voliti u zamjenu za nešto što će prvo naići, i s kime nikad do kraja nećete biti sretni!!

Kao što rekoh, blog će svi krivo shvatiti, ali nema veze :)

Zapravo, da budem iskren, namjerno sam pisao tako da se ništa ne može doznati.

a možda i može, ako se pažljivo pročita:)

izreci te tri slatke rijeci, smogni snage i sve bude presavrseno....netko ih ocekuje

Promašili ste ceo fudbal :)

ceo fudbal? pa nisi valjda sve ovo napisao svojem najdražem autu?!?;)

Mislim da ću šutjeti.

da, nakon toga je stvarno mokar zrak :)

Eh Fors, mrzim zamršene priče?????

Je li bitno? :)