Odustajem od bloga
Naravno, naslov je samo mamac. Budući da već lagano mogu reći da sam pomalo omražen među štovateljima blog-religije (kao što je, uostalom, slučaj i sa svim drugim religijama), morao sam pribjeći ovom iznimno prljavom triku.
A kao što kaže jedan od Bogova (mislim da je to Sprinsteen, ali bolje zvuči kad to kaže pravi Bog - David Bowie, još bolje kad ja to lijepo prevedem):
Kad se prašina slegla ostao sam ležati na zemlji. Vrag mi se ukazao kao Isus kroz paru na cesti. Pokazao mi ruku koju ni murjaci nisu mogli obuzdati. Na vratu sam osjetio sam njegov vrući dah kako sam ponirao u vrućinu. Stvarno je teško biti svetac u gradu.
A gurui metroa tamo samo sjede poput živih mrtvaca dok tračnice lupaju ritam, s očima usmjerenim ravno naprijed. Oni se voze balansirajući, držeći se za tanku nit. Prevruće je u ovim tunelima, vrućina doslovno ubija. Kada se ustaneš da izađeš na sljedećoj stanici, netko te gurne natrag na stolicu. I srce ti počinje lupati glasnije, dok se boriš da staneš na noge. Nakon toga si ponovno izvan te rupe, natrag na ulici...
E da, tamo sam zaboravio napisati još jedan uvjet za pisanje blogova, a to je: izuzetno loše prevađanje i teško oskvrnjivanje tuđih pjesama prevodeći ih.
09.01.2005. u 0:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar