put i povratak

Probudio se tog jutra kasljuci. Bistro vrijeme vani upiralo je svijetle zrake i nebesku plavost previse glasno, pa se odlucio zastititi spustenom roletom. Zapalio je cigaretu i otisao do stola, otvorio drugu ladicu s desne strane u potrazi za necim. Uobicajeno, ladica mu se od prenaglog povlacenja izvukla iz lezista i rasula sva ta stara pisma i slike proslosti po podu. Uobicajeno, sad bi uslijedilo pobozno slaganje tih slika, i bespomocno predavanje, pregledavanje, uvijek i opet. Sad je pak samo skupio sve na hrpu, strpao u ladicu i zatvorio ju natrag. Vise nije trazio to nesto.
Cigareta je dogorjela, otusirao se i obrijao. Nazvao je susjeda i pozvao ga na caj, no za razliku i na cudjenje sviju, ovaj su puta popili kavu. Nakon sto ga je otpratio do vrata, otisao je u kuhinju i iako nije bio siguran zasto, odvrnuo je plinske regulatore na kuhalu. Stajao je tako i slusao sistanje, dok ga iz misli nije prekinula spoznaja mirisa u nosnicama. Otisao je onda do izlaza i kroz vec poluzatvporena vrata u stan ubacio zapaljenu sibicu. Eksplozija ga je samo bacila na pod, poneki nagoren detalj odjece, koja ogrebotina, sve u svemu, prilicno beznacajno. Prosetao je na ulicu i nastavio hodati polako. U to doba veceri nije bilo puno ljudi koji bi ga cudno pogledavali zbog mrlja na hlacama. Pa cak je i agresivni zvuk automobila bio rijetkost, jer je grad zbog svetkovine bio polupust.
Volio je to tako, setati gradom bez cilja, polako. Noc je bila prilicno topla, ulicne svjetiljke njihale su se juzinom na njihovim smijesnim tramvajskim zicama, u zivicama je bubrilo od vrabaca koji ondje u ovo doba godine nalaze idealno skloniste. A pored te zivice pao mu je pogled na neki iskoristeni prezervativ sto ga je podsjetilo na a) vaznost prezervativa u planiranju obitelji, te b) cinjenicu da ga pogled na 'to' uopce vise ne podsjeca na neke sretne ekstaticne trenutke... No, odmahnuo bi rukom, ali nije jer bilo bi cudno da to cini misleci sam sa sobom, i posao dalje.
Hodao je i pogledavao kroz osvijetljene prozore, slagao je price o stanarima. Rekao bi, na primjer: 'Eno, u onom staromodno namjestenom stanu bezh-zidova i cipkastih pamucnih zavjesa zivi starija dama s mackom, otkad joj je muz umro brine se sama o svom psihicki poremecenom sinu od njegovih pedesetak godina. Ona se dotad sigurno vise ne osjeca kao zrtva, jednostavno je to sav zivot koji ima, i cak je zadovoljna kad u njemu sve nekako 'stima'. A u onom drugom, s velikim prozorima u novogradnji i s aluminijskim okvirima na sumi-crtezima zasigurno stanuje neki IT-mag, izrastao na anarhistickom nasljedju vjerojatno prezire kokain kao drogu skorojevica, ali ipak smatra da je cool sto moze docekati Novu godinu gledajuci raspored zvijezda u beduinskom naselju Jordanske pustinje, po mogucnosti s nekom slicnom avanturisticom koju je upoznao ondje. A u onom pak neonski-osvijetljenom, s biljkama na prozorskom dovratku vjerojatno je privatna ordinacija nekog lijecnika koji zivi odvec uredjenim obiteljskim zivotom i ...
Tada je bilo vrijeme da razmisli kuda zapravo da _podje_ , znao je to. Medjutim, jednostavno ga je u tom istom trenutku pakleno zaboljela ahilova tetiva desne noge, nije znao da li je ozlijedjena u onoj eksploziji ili je samo zulj od dugog hodanja. Osjecao je da se zivoti iz svih prozora fokusiraju, u nju, u njega. I nije vise mogao hodati. Sjeo je na zidic uz stube i ostao tako sjediti. I ne znam vise sto bih jos o njemu napisao.