jednostavno da ne može biti jednostavnije ili ...

Kakav naziv za nešto što neiskriči, bar u mojem slučaju. Iskra ili iskrica bi trebala podrazumijevati nešto što je početak jedne vatre, ne daj bože požara, jer onda je to postaje nešto ekstremno.
Ako se vratim nekoliko godina unazad mogao bih reči da je to bilo iskričarenje koje je izazivalo iskru među korisnicima, ali onda je kod mene buknuo požar koji me progutao u kvartovskom kafiću i otišao sam odavde.
Bilo je i onda nerealnih opisa u profilima, ali je to bilo zabavno, sada dolazimo do toga da manje više svatko ovdje sebe precjenjuje, nažalost neki sebe podcjenjuju, jer ja se istinski protivm opisu sebe kako prosječnoga, svatko je za sebe poseban, a između ostalog ocjenjivanje sebe je subjektivno, to može prosuditi naša okolina.
I onda nerealna očekivanja, princ na bijelom konju i uspavana princeza iz bajke ne postoje, svi smo ljudi sa svojim manama, a neki opet sa više ili manje pozitivnih osobina, tako da treba srušiti mit idealnog muškaraca ili idealne žene, TO NE POSTOJI !
Vratio sam se nakon nekoliko godina izbivanja, ugasio se šumski požar koji je buknuo i ostalo je samo zgarište ljubavi koja je nestala, i moram priznati da sam razočaran, moje trenutno iskustvo se svodi na tipkanje, pozivi na piće i upoznavanje se odbijaju, jer postoji veliko nepovjerenje. Pitanje, zašto smo onda tu? Da ubijemo dosadu na poslu? Da se dopisujemo sa potpunim strancem, kojem iznosimo neke svoje osjećaje ili on nama? Kakava je svrha svega toga? Hranjenje svog ege, samosažalijevanje ili likovanje kako ima i gorih sudbina od naše? Možda griješim, ali trenutno nemam drugog zaključka.
Ima i onih koji se dopisuju, ali kao da ne čitaju što onaj drugi piše.
Znam ima i onih koji se skrivajuči iza ekrana maltretiraju neke od korisnika pišući ono što u realnom svijetu ne bi niti izgovorili, jer imaju svoje unutarnje demone koji ih na to tjeraju, a njihova skrušena i mirna pojava, ako se to otkrije, izaziva zgražanje bliže okoline. Ne to nije moguće! To on ne bi učinio. Nažalost o takvima kada se otkrije imamo priliku svakodnevno čitati na internetskim portallima i u novinama.
Osim toga internetska kultura nekih članova bi se mogla ocjeniti ne sa jedan, nego sa nulom, kurtoazno dijeljenje komplimenta netkome, može se svesti na kurtoazno HVALA, a ne na tišinu.

Zaključak:
Opći dojam je LOŠ. Da li će se popraviti? Treba pričekati. Opet u ljudskoj naravi ili možda psihi je da uvijek čekamo nešto bolje, pa možda se to i dogodi.

P.S.
Znam da poneke žene skrivaju godine i da ih nije lijepo pitati za godine, ali nešto što sam vidio u krugu svojih prijatelja malo me iznenadilo. Ljudi u 40-tim godinama počinju skidati godine i govoriti da su u tridesetima, vjerovatno ima još dosta takvih, pa se postavlja pitanje " Kako će završiti veza koja se počinje graditi na laži?" . Ali to je nova tema

ne mozes vjerovati koliko muskaraca laze o svojim godinama...samo sam jednog upoznala koji nije lagao...valjda neka kriza ih hvata...

žene lažu o kilama, muškarci o godinama.

a iskrice, to smo mi.
s manje ili više iluzija o nekom požaru. ili bar vatri.

jebeš godine, nek svak stavi sliku pa da se vidi koliko bi mu se dalo :D

ja sam smanjila godine nedavno na preporuku. i kaj da ti kažem, zajeb.

i ja sam povratnik na iskricu
bila sam davno....
kad je iskrica bila nešto sasvim drugo...
....nakon dosta popijenih kava
ipak se nisam razočarala....
ali treba se stvarno naoružat strpljenjem
i možda.... malo imati sreće...