Sound of Silence

 
Volio je toplu čokoladu. Podsjećala ga je na dane kada svijet još nije bio kontaminiran mislima. Ispijao ju je u iščekivanju putene smeđokose kontaminacije. Trebala je stići svaki čas. Nije mario za posljedice. Jedino čega se bojao bila je oseka u njezinim plavim očima. Na tren je požalio što nikada nije naučio plivati. No ipak, tješila ga je pomisao da bi se mogao nasukati na rubove njezinog osmijeha. Oglasilo se urlik-zvono. Krenuo je prema vratima sa mrljom od čokolade u jamici pored usne. Pomela ju je trepavicama.

Hm, izgubio mi se smisao negdje između straha od oseke i neplivača... bit će da ne pijem dosta čokolade ;)