pricam ti.....o trenutku vjecnosti..

Samo da znas, koliko sam puta zamislila tvoj lik,koliko mi se puta

ucinilo da me zoves, da osjetim tvoj dah u blizini, da mi zvoni telefon

i ti kazes hej, koliko cu ja tebe ovdje cekati??.....i onda se vratim u

stvarnost. Zivot je satkan od malih radosti i velike patnje i nikad ne

znamo kad ce nas nesto od toga zadesiti Evo sad hocu da ti pisem nesto

lijepo, a pisem ti tuzne recenice, takva mi je dusa danas Ali ti znas

koliko te ljubim, uzivam u tvom pogledu, drzala bi te u krilu dok ne

utones u san i dok u tom snu ne vidis ono što najvise zelis

vidjeti.....Gledam kroz prozor, zavrsila sam sve obveze na poslu i necu

kuci, prolaze tramvaji sve cesce i sve brze, kao sto prolazi

zivot.Sjecam se nekih lijepih rijeci i dragih ljudi,vratim poneku misao

iz zaborava.....gledam vrijeme....neumitno, nemilosrdno odlaze trenuci

kojih nikad vise nece biti.Zelim te sad ovog trenutka pored sebe, da te

drzim za ruku, da se gledamo i sutimo, da sutimo sve dok mozemo

izdrzati i da se onda prepustimo trenutku.... volim taj

trenutak........opet ce te ove rijeci rastuziti, a tako sam zeljela da

ti vratim osmijeh na lice....



....mozda drugi put budem imala vise srece??

03.06.2011. u 21:14   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar