pricam ti.....o trenutku vjecnosti..
Samo da znas, koliko sam puta zamislila tvoj lik,koliko mi se puta
ucinilo da me zoves, da osjetim tvoj dah u blizini, da mi zvoni telefon
i ti kazes hej, koliko cu ja tebe ovdje cekati??.....i onda se vratim u
stvarnost. Zivot je satkan od malih radosti i velike patnje i nikad ne
znamo kad ce nas nesto od toga zadesiti Evo sad hocu da ti pisem nesto
lijepo, a pisem ti tuzne recenice, takva mi je dusa danas Ali ti znas
koliko te ljubim, uzivam u tvom pogledu, drzala bi te u krilu dok ne
utones u san i dok u tom snu ne vidis ono što najvise zelis
vidjeti.....Gledam kroz prozor, zavrsila sam sve obveze na poslu i necu
kuci, prolaze tramvaji sve cesce i sve brze, kao sto prolazi
zivot.Sjecam se nekih lijepih rijeci i dragih ljudi,vratim poneku misao
iz zaborava.....gledam vrijeme....neumitno, nemilosrdno odlaze trenuci
kojih nikad vise nece biti.Zelim te sad ovog trenutka pored sebe, da te
drzim za ruku, da se gledamo i sutimo, da sutimo sve dok mozemo
izdrzati i da se onda prepustimo trenutku.... volim taj
trenutak........opet ce te ove rijeci rastuziti, a tako sam zeljela da
ti vratim osmijeh na lice....
....mozda drugi put budem imala vise srece??
03.06.2011. u 21:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara