Mentalni ispust:

Osjećao sam se slabim, krhkim, nemoćnim. Pred njime ništa se ne može sakriti. Rađa se dio, a zatim nadire u valovima; zrake koji pale svojim blještavilom; zrake koje dolaze u tisućama i milijunima trgajući kožu i razarajući vatrom konstrukciju stoljetnog bića snagom svijetla i iskona.
***
Ali tako je bilo lijepo imati je u naručju, osjećati toplotu njezine blizine. Obožavao sam baršun doticanja njene kose. Njene oči bili su ponori i uživao sam biti bačen u beskrajnu tminu negdje na dnu njenih zjenica, upijajući sjećanja koja je tako marljivo cijeloga života sakupljala… Uživao sam jezikom golicati rasparana mjesta njenog vrata gdje očnjak kao oruđe demona pronašlo je svoj put za slatkom jetkom tekućinom. Tako je dobro bilo osjećati kako se cijedi preko zubi, jezika dalje niz jednjak, a usne ne dopuštaju da ijedna kap dragocjene tekućine razlije se u nepovrat.
***
Protkao sam joj život svilom, brokatom i dragocjenostima. Upoznao sam je s orgijama i pijankama pa ipak zadržala je krepost i dobrotu. Najbolje obrazovanje, mnoga putovanja i bezbrojne ostale čari života s mnogo novca i malo briga. A sada je bila tu: za mene i zbog mene.
***
Uživao sam osjećati kako uzimam ono što posjeduje; uživao sam u spoznaji kako i najskriveniji zakutci njenog bića mi sada pripadaju, kako i najzabitiji zapećci njenih misli sada postaju moji; dok njen život gutam, dok srčem i posljednje kapi dragocjene tekućine opstojnosti za još jednu noć umorna tumaranja natrulim ulicama iščitavajući gnjile sudbine nemoćnih, tako slabašno ništavnih ljudi. Mnoga stoljeća su prošla od kada primio sam kletvu i tuđin nastanio moje tijelo, davao mi moć, snagu, život vječni, a ja sam ga zauzvrat hranio ovako. Glad čini da i najmučniji čin postane ugodan uvijek iznova.
***
Znao sam da će doći, prokleti pamik. I osjećao sam ga na svojoj koži, kako bridi i peče. Sitne oštrice počele su praviti male rezove dopuštajući da netom ispijena krv curkom poteče iz izranjavanog trupa. Pukotine na izmoždenom tijelu postajale su sve veće i kroz njih počeo je sukljati dim i divni oslobađajući svršetak. Osjećao sam se izmoždeno, umorno, posrnulo i osjećao sam kako isušuje svojim blještavilom posrnulo tijelo besmrtnika, kako plamenom rastače njegovo postojanje.
***
I kada u potpunosti cik, osvit zore počeo je sjati žarkom svjetlošću novoga dana ostalo je još samo - beživotno, beskrvno tijelo mrtve djevojke i hrpica pepela ostavljena vjetru da ga raznese.

neznam odakle ti sam inspiracija za pisanje takvih stvari...mislila sam da sam ja jedina koja može pisat take stvari ali vidim da vas ima još,,, poooz i nastavi takooo...................
p.s.ovo je fenomenalno....=)...