whatever

Posjetih te sinoć,
u smiraju dana lebdjela je noć.
Jutro tako mirno još doživjela nisam,
Mrtav si. Gdje sam?

Gdje ja sam bila u danima prošlim,
ti sad plutaš, a ja te motrim.
Na gitari bih voljela zasvirati,
kad ne mogu očima munje isplakati.

Čemu? Žica je nekoliko moćno,
vlati tvoje kose puno više, beskonačno,
i u tišini sviraju, po harfi prebiru,
svakom molskom kadencom umiru.

I na kraju reći ćeš mi, ovako mrtav i miran:
'Da te ne probudim, tih sam i liran.'

kuc, kuc