Pamtiti ću da je sahranjen na đurđevdan
Što reči o njemu, da nas je isti neurokirurg operirao i da smo se uspješno oporavili od operacije, da smo možda i zbog toga bili jedno drugom simpatični, pa se družili rado, previše bi bilo reči prijateljevali, odrasli ljudi to ne rade, ali tu negdje.
Pamtiti ga kao majstora, koji je zaista znao svoj posao, koji je uspio iznaukovati i naučiti puno svojih nasljednika u zanatu, kao čovjeka koji je svoj rad naplačivao po satu, ne po norma satu, a što bi drugima trebalo 6 sati za uraditi, on bi uradio za sat, van svake mjere i naplatio samo taj sat. Šteta što njegovi učenici nisu prihvatili od njega i tu odliku!
Sahrana nije mogla početi u objavljeno vrijeme, dok je svečenik. koji je trebao voditi obred sahrane nestrpljivo cupkao, rijeka ljudi u redu je čekala, kako bi u malenoj kapelici, gdje je na odru bio lijes sa pokojnikom, izrazila saučešće obitelji preminulog, koji svakako, najviše su pogođeni.
Dan je bio predivan, sunčan, sa laganim vjetrom, da ga je živ čovjek crtao po vlastitoj želji, ne bi mogao biti ljepši. Dok su ga spuštali u zemljanu raku, svečenik je molio opjelo, žalobnici plakali, neki se pridruživali molitvi, ja sam gledao kako na kapelici jedna svraka nešto jede, pomislio sam, koja li je to simbolika, a odmah zatim u zrak je poletjela jedna ptica, ne ta svraka, golub, grlica ili vrana, takvoj ptici slična ptica, treperećim letom je odletjela visoko, visoko, daleko sam je pratio, a onda je nisam vidio više.
Poslije sam i sam bacio latice ruža na njegov lijes i pozdravio ga sa: Vidimo se prijatelju!
06.05.2011. u 21:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
zasto su danas samo tako tuzne price , oprosti , razumijem.... mrzim takve rastanke ... i nadu da mozda jednom ......
Autor: black__women | 06.05.2011. u 21:21 | opcije
nego, kako su bili obučeni?
i ko je najviše da za misu.
oprosti starinaivan, al kad vidim riječ đurđevdan i saučešće (u čemu?), jebi ga -ne mogu
Autor: Milostiva | 06.05.2011. u 21:21 | opcije
ojebina i oprosti.....
u kaputu žutom....
krojenom bez veza....
Autor: drmenisan | 06.05.2011. u 21:23 | opcije
Mene djurdjevdan asocira na nick djurdja, sorry stari, ja niti ne znam kad je djurdjevdan, reci datum...ja sam odrasla u gradu
Autor: juicy-mama | 06.05.2011. u 21:25 | opcije
Jurjevo je po jednom kalendaru, Đurđevdan po drugom, za đurđevdan mi cigani, koji se osječamo ciganima, koji ne pripadamo tim urbanim romima, mi slavimo, mi čergamo, mi...... ma mi ciganimo, radujemo se životu i tuzi koju život donosi, život koji je tako lijep..... aaaaaaj!
Autor: staranaivan | 06.05.2011. u 21:28 | opcije
http://youtu.be/k__r8ltEJF4
Autor: ---djurdja---2010 | 06.05.2011. u 21:29 | opcije
đusi ..budem pitala mamu, ona mi čestita imendan, mislim da je 24 .3 . :))))
Autor: pla_vusica | 06.05.2011. u 21:31 | opcije
Jos mi nisi rekao kada sve to pada, datum....nemaju svi poljoprivredni kalendar, kad se sta treba saditi i sijati:))))
Autor: juicy-mama | 06.05.2011. u 21:32 | opcije
Jurjevo ti je dan prije Vazma a Đurđevdan četrnaest dana poslije, kapiš?
Autor: staranaivan | 06.05.2011. u 21:33 | opcije
La-hva, vusice-pla
Autor: juicy-mama | 06.05.2011. u 21:33 | opcije
Ne kapim, covik te pita datum, a ti okolisas, ali mi je plavusica rekla....i ja sam plavusa, haha
Autor: juicy-mama | 06.05.2011. u 21:34 | opcije
Jel ima kakva pricica povezana s Djurdjevdanom, kao ono Sveta Kata, snijeg na vrata i slicno?
Autor: juicy-mama | 06.05.2011. u 21:36 | opcije
Ima samo ona Fata i Kata, kad čekaju autobus, a Fata kaže: oh jebote, pun autobus, a Kata odgovara, ma tebe neka jebe pun autobus!
Autor: staranaivan | 06.05.2011. u 21:38 | opcije
ovo me asociralo na jedan sprovod .. svi kak ti placu al veselje u njima ....
nikad mi to nije bilo jasno .......
Autor: black__women | 06.05.2011. u 21:46 | opcije
a kad smo kod cigana , oni pijevaju iz duse ... i njihov svijet nitko nece razumijet ...ako se ne priblizi ..
Autor: black__women | 06.05.2011. u 21:48 | opcije
....mi što ostajemo plačemo, neko suzom neko dušom....plačemo i zbog sebe, zbog praznine što ostaje i zbog
straha da se suočimo s prolaznošću...a nije njima ni tako loše....prošetala sam malo tim dimenzijama....smrt
nije kraj i nije ništa strašno (ako ne umireš nasilnom smrću)....tuga se stiša s vremenom i ostane zahvalnost
što je ta osoba odlučola dio svog života provesti s tobom...ma kakav bio svaki trenutak je poklon...
danas ne volim groblja...ne znače mi ništa jer tamo je ostala samo ambalaža....onaj kog si poznavao odletio je s tom pticom...
Autor: meduzvijezdama | 07.05.2011. u 10:59 | opcije