bajka

Jednog dana drvosječa krene po nešto ogrijeva u šumu.zima bijaše jaka,pa se vrlo brzo trošile zalihe.i dok je promišljao koje bi drvo srušio ,u trenu mu privuče pozornost neka mala čudna spodoba uz stari panj,lijevo od mjesta gdje je stajao.tiho cviljenje i drhtanje tog malog patuljka,nagna ga da se još više približi i podigne ga sa zemlje.i dok je to činio,iznebuha se začuje zvuk oštar kao britva i jastreb u niskom letu proleti tik uz drvosječinu ruku i umalo zgrabi patuljčića.razumjeti moramo i gladnu pticu,jer nije lako nahraniti se u toj surovoj zimi.ali drvosječa hitro zakloni patuljka pod sukno svog iznošenog haljetka i tako mu spasi život.i naravno kao u svakoj bajci,bijaše to čarobni patuljak,baš kao naručen za siromašnog drvosječu,koji je živio u sraćari sa svojom ženom,bez djece,starim ocem i slijepom majkom.da bi mu se odužo.patuljak mu obeća ispunjenje jedne želje i to u vremenskom trajanju do izlaska sunca idućeg jutra,jer tada mora dalje poći.drvosječa smeten,.otidje kući bez ogrijeva i ispriča svojima što mu se dogodilo u šumi.želje počeše pljuštati sa svih strana.žena moliše da dobe dijete,otac moliše za puno zlata,kako bi kupili kuću i imali puno hrane,a majka pželje da progleda.joj,kome da udovolji?koja bi želja bija najvažnija.obuče haljetak i ode u noć.bilo je hladno i bistro se nebo osulo zvijezdama.gledao je jadan čovjek u te zvijezde,kao da će mu one dati odgovor.jutro se približavalo.morao je naći želju ,jer patuljak tek što nije krenuo dalje............mislio je...mislio.....(kao dr.baltazar).stao je pred patuljka i tiho šapnuo.ŽELIM DA MOJA MAJKA MOŽE VIDJETI MOJE DIJETE U KOLIJEVCI OD ZLATA.rečeno učinjeno.

26.04.2011. u 14:33   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar