gpsm

Na kraju ljudskih ledja,nalazi se mjesto gdje se ulazi u udolinu izmedju guzova.to je ono mjesto do kojeg ljubimo .(neki i dalje i dublje)ima posebnu osjetljivost.na tom mjestu nekada nam je bio rep.kažu(produžetak kičme).kako se čovjek "razvijao",kičma mu se skraćivala(čitaj poljigavio je),pa je došlo do gubljenja repa,što je po meni grozna mana.zamislite koliko bi bilo manje nesporazuma,glumatanja,laganja,medju ljudskim rodom da smo zadržali taj rep.ne bismo ga mogli staviti pod dvoličnu mjeru(Maši,maši,ide moj šef) ili kad nailazi prijateljeva žena koja vam se svidja(ne maši.ne maši).on bi činio ono što naš emocio hoće,a ne prepredeni racio.zato ja savršeno komuniciram s mojom kusom.ona kad veselo maše repićem,znam da je dobro .kad spusti repić,nekaj nije pet,a kad ga podvije izmedju nogu,vrijeme je za bijeg.zar nam to ne bi stvarno olakšalo življenje?.ne bismo morali "dumati"kaj drugi misle,već bi samo škicnuli prema repiću i već je sve jasno.a kako bi ga mogli uredjivati,frizirati,tetovirati.eto posla za još modnih mućaka.blago mojoj kusi,njoj je lakše nego meni.moj repić sada maše.i vi znate kako sam.želim i vama što više mahanja.

baš si me nasmijala s ovim poljigavio! i sama sam došla do tog zaključka...da više cijenim pesa neg čovjeka! istina, s godinama sam dotle napredovala...nije uvijek bilo tako...dapače, bilo je drugačije!

to samo znači da si sad ljepša i izvana i iznutra.(čitaj pametnija)