...
Svitanje nakon nesanice u glibu kakofonije,
ne voli me ovo jutro, ni sam si nisam drag
utrnulih udova, šmrcav od peluda
kroz disonancu nepravednih zvukova
-utišajte promukle motore!
podređen im je uzbuđeni, gladni glas ptica-
tražim čvor u žicama da oslobodim piskut vjetra.
Da izbrišem loše slutnje.
U meni mutna, nježna, blaga šutnja.
Bez misli ulazim u dan, bos,
brišem nazapamćeni kaos nesvjestice,
u prsima nelagoda zbog frakture kratkog sna,
na otiraču ostaju grinje strahova iz more.
Pred očima duhovi platana
tvoje tople ruke zapetljane u kovrčama
držim te za dlan dok šećem sumnje
u ritmu tvojih koraka.
Zibam se u prisjećanju...
Sjesti ću pored tulipana sa šalicom kave.
Pustiti nemirni svijet da prolazi kraj nas.
14.04.2011. u 18:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar