PUSTITE ME (DA VRISTIM)!
Evo, za promjenu, bez velikih slova. naslov bi mogao i biti: ne trazite mi partnera.Dakle...
Danas ja na rucku kod frendice, lijepo je ona to skuhala, jedemo, zekamo se, njezin muz baca fore(uvijek) na moj racun pa se onako djecacki sam sebi smjeska. Prebacili se mi u dnevni, popit cemo kavu i kolaci su tu.Sreca da sam visoka pa se ti kg nece bas primijetiti, osim kad zakopcavam traperice. Mozda napravim 50 trbusnjaka. Sutra. Malo sutra.
Netko zvoni, kad, gle, njihov frend, kao slucajno naisao. Da, da, ja vec ljuta. Zasto svi moji dragi i dobri prijatelji imaju tu veliku potrebu nekog mi smjestiti s onom legendarnom recenicom:bas je za tebe, tvoj tip. Vole li oni mene, poznaju li oni mene kad mi se ovaj lik nikako ne moze svidjeti. Ni malo.No, ja sam vec oguglala na to, samo ga gledam, niti se ne smjeskam, a to mi je najgore.
Odoh sad jer ce mi stici ekipa na pice i cavrljanje. Dobro je sto se jos nitko ne usudi meni kuci dovesti premiju, moju i zivotnu. Ah, slijedeci tjedan sam na godisnjem, zivot je uistinu lijep.
26.12.2004. u 18:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar