čudan čovjek čudnog imena

I vlati trave i jesenje krošnje i ja kao vjetar u njima isprepleten u vlasima kose...
I more i rijeke i nebeske zvijezde i livade posute rosom i cvijećem i ja u njima uronjen u zrcalu pogleda...
I jabuke grijeha i mlijeko majke i otkucaj srca i ja na njima kao utjeha drhtaja grudi....
I izvor vrste i spilja spoznaje i sveobuhvatni miris svijeta i ja u njoj kao radost djeteta i slabost muškarca...
Ona je sve....
Žena je voda...
duboka i bistra,uvijek sada, kao rijeka u protoku
Žena je zemlja...
kruta no podatna, ranjena no snažna,neuhvatljiva kao pijesak u šaci
Žena je vatra...
vrela i opasna,zavodljiva i rasplesana,kao vulkan strasna i strpljiva
Žena je zrak...
prozirna i neopipljiva,neophodna i vječna kao dah

kaj, nejde normalnim pristupom?:)

to je zbog normalnog pristupa

znaci nejde:) ok, moracu i ja neku foru smislit da ih ne vabim ko kokosi:)

Koliko je toga o ženama prekrasno napisano , iz pera dakako muških ruku, i one unatoč tim nepobitnim činjenicama , mnogo toga lošeg o nama........

..postoje i predivni muškarci
voljela bi da konačno netko i o njima.. jednom
napiše nešto ovako lijepo..
kao ovo

lijepo : napij se , obradi je , ugasi je i udahni je ... to ti zelim :)

ma nije :)