put i povratak

Ljeto je bilo i cvrcci su zrikali, naokolo pomalo razroki. Plovio sam rijekom vec nekoliko dana, ali eto bas taj dan, bas taj tren odlucilo me veslo donijeti u hlad frangipanija, drveta s obale, pored, nedaleko kojeg je u kosari od lisca stajalo dvanaestak plodova zlatne kore. Nadomak je, u sjeni stajala ona, tamne puti, ali hrvatskog imena, zbog njenog oca koji je kao moreplovac ovdje nasao vatrenu ljubavnu noc s njenom majkom. Zvala se Nada. Bila je sjajna, od zubi naovamo, i na svaku je stranu sirila taj neki nemir, voljela se smijati.
Nismo puno govorili, premda je znala cak i neke rijeci hrvatskog. Bez obzira na to, privukla me kao sto je to i mnoge prije mene, kao sto je bilo za ocekivati da ce i nakon mene. Jer, mi smo svi prolaznici ovdje, ona ostaje i ceka. Stoji i umire ovdje zadnja. Sojenica je bila stara, ali cvrsta, drvo poda je bilo izgladjeno hodanjem, i na golim ledjima nakon lezanja nisam imao zamjetne tragove, bez obzira na pridodanu njenu tezinu na meni... Osjecao dakako nisam nista jer me nije pustila da skrenem paznju na mogucu neugodu u ledjima, bila je tih trenutaka nash cijeli svemir, a ja progutan vlastitom pozudom zapravo. Ona je uzivala u sebi, i uzbudjivala se sobom takvom. Vidio se na njoj svaki dah iskustva, svaki dah onog sto se zove - svoja. Takve zene nisu bile za zenidbu, kako je uostalom odavno i receno u poslovici.
Brisala je rukom tamne usne nakon ispijanja kokosovog mlijeka iz jos zelenog kokosa. Smijesak joj nije silazio s lica. Nije mogla znati nista o mojoj boli sto odlazim. Bio sam jedan prolaznik koji je nahranio njeno samopouzdanje koje je gradila na onom na cemu je najbolje znala... A uostalom, pa i nije mi cudno, zenama je biti zeljen oduvijek mi se cinilo gotovo genetski predodredjen nacin za stjecanje samopouzdanja. Uostalom kao i neki slicno patoloski osjecaj autoritarnog posjednistva u muskaraca. Mozda zbog potonjeg, a mozda i zato jer mi se cinilo da sam ju poznavao i vidio dublje nego li je sama sebe vidjela, osjecao sam se prevaren tom njenom lakocom: nisam uvidjao da ljudi zaista ne cijene nuzno, i uvijek, to da im tkogod pokazuje kako to oni uistinu izgledaju. Biti tudje zrcalo nije lako, ako se u njemu nitko ne zeli pogledati... Stajao sam dakle tamo s vishkom nas, koji sam nosio sam.
To je onda bio jedini nacin: kako je to Nick Cave cesto opisivao u svojim krvavim baladama, poljubio sam ju u ta njena kokosova usta i pogladio po vratu, pa malo cvrsce, objema rukama, pali smo na pod, zatvorio sam oci a u rukama sam gnjecio mekano, toplo i mesnato. Cak je i koza pukla od stiska. Dok nije prestalo otkucavati pod prstima. Nisam se usudio pogledati. Izasao sam brzo, ne osvrcuci se, oprao ruke u rijeci i odveslao lagano nizvodno ...
(Ocekivanja sutrasnjice se oslobodimo kad shvatimo da je to kako nam je danas, tako ce nam biti, za vijeke vjekova, amen. Sve teskoce i slabosti nosimo sa sobom, kao sjenu. Nema nekog sunca koje ce ju posve ukloniti, premda su promjene moguce. Uvijek ce biti muke, i napora. I nikad nece doci taj ocekivani dan oslobodjenja svega, od svega. Sada je jednako dobro kao i ikada inace. Ne postoji sutra, ne postoji jucer. Sve je sadrzano ionako tu.)
Plovio sam dalje s mirom.
 

hehe, yetti, ovo je samo praznjenje. i, mislim da je ovo zapravo cin vrhunske vjere samo malo dramatiziran. (sorry quadro pokrao sam te :(

zao mi je. evo... sad cu metnit u naslov da nije prikladna za bozicne njezne misli. oprosti. ne, zbilja. ozbiljan sam, premda se osjecam neshvacen... :(

hm, jel malko bolje?

nisi neshvaćen samo je malo brutalan taj način na koji opisuješ lišavanje nade, da ponekad je to jedino rješenje kad želimo previše, a da bi našli mir.

zar to nije ipak metafora...a možda sam i površan...

nemosh miro (ok osim rijetko) bez prolivene krvi izgubit nevinost ;) /al blackmoonica bi to znala. / hocu rec, spoznaja da koracati boli i da je to zivot nije stvar do koje se dolazi, ...lako.

arm, pobogu naravno da jest, silno povrshna s konotacijama navedenim u re: myri... /ocurec, opisuje stanje i raspolozenje korisnika pri cinu. ha, nije li malo manje povrshno? mislim sad sam to skuzio nije bilo namjerno, spontano je ;)))

upravo se o tome radi...ja sam mislio da je namjerna...

ma ok, sad mi još obajasni kaj je to metafora :-))) plovi s mirom prilagođeni, neka ti je :)

hehe myro, to ti je stilska figura o kojoj se uci na hrvackom, kojeg sam ja brat bratu ucio prije ufff ne zelim mislit koliko, pa bi se ti trebala bolje sjetit ;) / fala inace, na zeljama. al kako reko, krvlju ga stjecem, svaki dan. a nekad i ne ;)

a to, pa kaj ja znam bilo mi je zanimljivije ućit hrvatski iza škole
:-PP :-)) nego da, kao što rekoh, nisi ne shvaćen

lijepo myra, to je cinjenica koja tjeshi tu na webu. :)

a je, eto sad si me i nasmijao :-)))